Mali modelari vještinom i kreativnošću plijene pozornost i ruše stereotipe
Šezdesetak fotografija prikazanih na velikim panelima koje govore o Šangaju kao gradu budućnosti može se pogledati u sklopu izložbe “Šangaj – grad budućnosti”, a koja je otvorena u ponedjeljak u predvorju svečane dvorane Sveučilišta u Zagrebu. Ova izložba donosi uvid u transformaciju Šangaja kao globalnoga lidera u urbanom razvoju, tehnologiji i kulturi s posebnim fokusom na izvrsnost u područjima kao što su tehnologija pametnih gradova, održivo urbano planiranje i kulturna integracija. Izložba se ostvaruje u okviru suradnje između Zagreba i Šangaja kao dvaju prijateljskih gradova, a prethodila joj je izložba koju je Hrvatska turistička zajednica organizirala u Šangaju u travnju ove godine.
– Tijekom desetljeća mnogo smo naučili jedni od drugih, a današnja izložba još je jedan korak na tom trajnom putu suradnje i razmjene – rekao je Jin Lei, zamjenik glavnoga ravnatelja Gradske uprave za kulturu i turizam u Šangaju. Također, posebno je naglasio dobru suradnju na svim razinama u području kulture, znanosti i tehnologije, obrazovanja, turizma i trgovine. Izložbu posjetitelji mogu razgledati još danas do 17 sati u zgradi Regionalnoga centra za razvoj poduzetničkih kompetencija za zemlje jugoistočne Europe, gdje je trenutačno smješteno Sveučilište u Zagrebu.
Vrijedne ruke čine čuda. Nadareni i vješti mali modelari iz cijele Hrvatske sudjelovali su na državnoj razini Modelarske lige u Stubičkim Toplicama. Bila je to prilika da osnovnoškolci koji su ostvarili najbolje rezultate na županijskim natjecanjima predstave svoje znanje, rad i postignuća u ovoj školskoj godini.
Kada se pogledaju njihovi radovi, teško je povjerovati da su ih izradile dječje ruke, a kamoli ruke djece s posebnim potrebama, koja su također sudjelovala i koja svojom vještinom, kreativnošću i maštom ruše stereotipe. Znanje koje steknu na radionicama ostaje im za cijeli život, a nekima od njih ono pomogne i u odabiru budućeg zanimanja.
Najbolji u ljetnu školu
Državna završnica Modelarske lige ove je godine okupila 24 ekipe s 48 natjecatelja iz svih hrvatskih županija, a svaka se sastojala od dva učenika osnovnih škola, udruga ili posebnih odjela osnovnih škola od petog do osmog razreda.
Prvo mjesto osvojile su učenice Klara Miljančić i Antonija Vinković s mentorom Franjom Jambrovićem iz OŠ I. G. Kovačića iz Svetog Jurja na Bregu. Drugi su bili Marko Švegović i Luka Lončar s mentorom Marijem Švegovićem iz Kluba tehničke kulture “Vector” iz Koprivničkog Ivanca, a treći Ivan Horvat i Roko Svat (mentor Stevan Radijevac) iz virovitičke OŠ Vladimira Nazora.
Hrvatska zajednica tehničke kulture nagradila je članove pobjedničke ekipe sudjelovanjem na Ljetnoj školi tehničkih aktivnosti u Segetu Donjem od 3. do 12. srpnja.
U ligi sudjeluju i učenici s teškoćama koji izrađuju isti rad kao i ostale ekipe, a verbalno im pomažu njihovi mentori. Ove godine Mario Bakek i Ivan Kožić iz Centra za odgoj i obrazovanje Krapinske Toplice pod vodstvom mentorice Jelene Huško osvojili su prvo, a Leonardo Fučec i Danijel Mesarić iz Centra za odgoj i obrazovanje Čakovec, s mentorima Vedranom Vurušićem i Kristinom Najman, drugo mjesto.
Na početku su u Modelarskoj ligi sudjelovale ekipe iz šest županija i tri po pozivu, dok danas imaju sve županije, 21 pobjedničku ekipu, dodatnu ekipu iz Osječko-baranjske županije te dvije ekipe učenika s teškoćama iz Čakovca i iz Krapine. Ove je godine kroz predsustave lige prošlo oko 1200 učenika s više od 200 mentora i 200 škola.
Hrvoje Vrhovski, voditelj radionica u HZTK-u, istaknuo je dobru suradnju sa ZTK Krapinsko-zagorske županije, podsjetivši kako u Zagorju brojni učitelji provode izvanškolske aktivnosti u tehničkoj kulturi.
– Ove godine natjecatelji su radili autić na gumicu. Auto ima zapinjač, jednu gumicu, i kada se napne i pustite ga, vozi nekoliko metara. Nema puno materijala, ali ima puno detalja i natjecateljima nije bilo lako, ali većina je svoj rad ipak dovršila u zadanom roku – pojasnio je Vrhovski temu natjecanja.
Predsjednik Hrvatske zajednice tehničke kulture Damir Tomić podsjetio je da je riječ o finalnom natjecanju kojem su prethodile općinske, gradske i županijske razine.
– Ovdje su sada najbolji od najboljih, a ova nam je destinacija stalna, česta i draga. Ponosni smo što imamo 18 nacionalnih saveza tehničke kulture i pedesetak gradskih i županijskih saveza, a i neki sportski savezi dio su naše zajednice – istaknuo je Tomić.
Modelarska liga u Stubakima održana je četvrti put, a domaćin je ponovno bila Osnovna škola “Vladimir Bosnar” Stubičke Toplice.
– To je velika promocija i škole i Stubaka. Dobro surađujemo s Hrvatskom zajednicom tehničke kulture, ne samo u organizaciji natjecanja već i kroz razne radionice. Nažalost, ekipe Stubičkih Toplica nema ni ove godine, ali Krapinsko-zagorsku županiju predstavljaju ekipe iz Mihovljana i Krapinskih Toplica – rekla je ravnateljica škole Brigita Gmaz.
Podršku organizatorima i svim natjecateljima pružila je zamjenica župana Jasna Petek.
– Bilo koje područje u kojem djeca pokazuju poseban interes, darovitost, u kojem su uspješna i žele brusiti svoje vještine dobrodošlo je za ukupan razvoj djece. Naime, kroz različite vidove treba poticati darovitost djece, njihov talent i usmjerenost prema određenom području – izjavila je zamjenica župana.
Razvoj tehničkih znanja
Modelarska liga pokrenuta je početkom školske godine 2012./2013. s ciljem poticanja učenika na izvannastavno stjecanje i razvoj tehničkih znanja i vještina, motorike, kreativnosti, inovativnosti, timskoga rada te pomoći u izboru srednjih strukovnih i tehničkih škola.
Liga povezuje zajednice tehničke kulture (sustav neformalnog obrazovanja) sa školama (sustav formalnog obrazovanja) te potiče rješavanje dijela tehničko-materijalnih ograničenja, kao i suradnju između škola i zajednica tehničke kulture.
Upravo ovim programom Hrvatska zajednica tehničke kulture potiče svoju mrežu članica na suradnju sa školama i stvaranje novih programa koji će ojačati kapacitete tehničke kulture na regionalnim razinama i osigurati sustavni razvoj tehničke pismenosti djece i mladih. Zadatke za provedbu natjecanja na svim razinama priprema HZTK u suradnji s Hrvatskim savezom pedagoga tehničke kulture.
To da očekivani ljudski životni vijek raste, nije nova vijest, no svako malo pojave se istraživanja koja nanovo znanstveno potkrijepe golu statistiku. Najnovije kaže da će se do 2050. životni vijek čovjeka produljiti za četiri i pol godine, sa 73,6 na 78,1. Medicinski časopis The Lancet objavio je opsežnu studiju prema kojoj će muškarci će živjeti 76 godina, a žene 80,5. Rezultat je to, dakako, bolje zdravstvene skrbi, novih lijekova i bolje stope preživljavanja od niza bolesti.
Nove generacije najviše će zdravstvenih problema imati s bolestima srca i krvnih žila, karcinomima i dijabetesom, mučit će se se s pretilošću, visokim krvnim tlakom, posljedicama pušenja i nezdrave prehrane. Potvrdilo se tako i da produljenje očekivanog životnog vijeka u jednakoj mjeri ne prati i produljenje života u dobrom zdravlju. Naprotiv. Prema istraživanju, prosječan broj godina koje čovjek može očekivati u dobrom zdravlju povećat će se sa 64,8 na 67,4 godine, što je povećanje od samo 2,6 godina, a ne 4,5. Sve to nosi i neke etičke dileme. Tko želi živjeti zauvijek, upitali su se svojedobno znanstvenici Martien Pijnenburg i Carlo Leget s nizozemskog sveučilišta Radboud, koji su iznijeli tri argumenta protiv ulaganja u istraživanja koja bi dovela do produljenja života: pravdu, zajednicu i smisao života. Najočitiji moralni problem je, po njima, nejednaka smrt zbog razlike između bogatih i siromašnih. Ne razmatra se, tvrde, izvorni problem zašto se neki mogu liječiti, a drugi ne. Ta moralna sljepoća podsjetila ih je na priču o francuskoj kraljici Mariji Antoaneti koja se čudila zašto gladni ne jedu kolače, ako već nemaju za kruh.
S obzirom na problem nejednake smrti, možemo li si, upitali su, moralno priuštiti ulaganje u istraživanje kako bismo si produžili život? Smatraju da bi pravi etički izazov za društva koja stare trebao biti kako poboljšati uvjete za život u zajednici, a ne kako zaustaviti starenje. “Svatko umire kad-tad. Ali kada i kako? Ta pitanja postaju sve važnija kako rođendani prolaze”, napisao pak je američki profesor psihologije Robert S. Gable. Biofizičari su, napominje, izračunali da se, uz maksimalno poboljšanje zdravstvene zaštite u budućnosti, biološki sat čovjeka mora zaustaviti između 120 i 150 godina. No, što duže živimo, dulje smo, napominje, i bolesni. “Kakva je vrijednost postojanja ako sposobnost da radite ono što najviše cijenite postane nedostupna?”, pita Gable. Neke odgovore mogla bi ponuditi bioetika, relativno nova disciplina koja proučava i ljudsko djelovanje u odnosu na život.
Kada se pogledaju njihovi radovi, teško je povjerovati da su ih izradile dječje ruke. Znanje koje steknu na radionicama ostaje im za cijeli život, a nekima od njih ono pomogne i u odabiru budućeg zanimanja