Država “stare” štediše ostavila na cjedilu

Dok se slovenski i hrvatski političari smiješe jer su “riješili” problem Ljubljanske banke, štediše koji nisu prenijeli štednju u neku od hrvatskih banaka i država ih nije isplatila, ponovno ostaju izvan priče. Stara devizna štednja ostala je “čardak” negdje između političkih pregovora, HNBove zabrane ulaska na hrvatsko tržište slovenskim financijskim institucijama i privatnih tužbi, od kojih su samo dvije ili tri uspješno privedene – isplati. Dok HNB formalno ne odstupa od stava da je Ljubljanska banka, a potom Nova Ljubljanska banka koja je preuzela njezinu imovinu, a time i obveze, dužna podmiriti hrvatske štediše, stvarnost očito ide u drugom smjeru. Naime, novi Zakon o kreditnim institucijama u čl. 85. omogućuje da trenutkom priključenja Hrvatske Europskoj uniji kreditne institucije država članica mogu početi pružati svoje usluge i na našem tržištu, od dana kada HNB primi obavijest o tome od nadležnog tijela države članice. U prijevodu, Ljubljanskoj je banci put na hrvatsko tržište slobodan, a zapreka može biti samo – psihološka. Klijenti im zasigurno neće doći iz kruga one trećine štediša kojima Ljubljanska banka još duguje ukupno oko 312 milijuna tadašnjih njemačkih maraka glavnice uvećane za kamate. Jedini pravni lijek koji im je ostao, nakon što su im institucije okrenule leđa, privatne su tužbe – skupe i dugotrajne. (Valentina Wiesner Mijić)