Postojala su dva Jeronima, u IV./V. i u XV. stoljeću, oba Dalmatinca

Vašem suradniku, inače vrsnom znanstveniku dr. sc. Boži Skoku, u napisu “Iako je prijateljevao s Pijem IX., biskupa Josipa Strossmayera to nije spriječilo da se javno usprotivi tezi o papinoj nepogrješivosti” (obzor, 9. III. 2013.) potkrala se jedna faktografska pogreška. Dr. Skoko navodi: “Još je sveti Jeronim, pustinjak iz Dalmacije, koji je u Svetoj zemlji preveo Bibliju na latinski, zatražio od pape Nikole V. gradnju gostinjca za hrvatske hodočasnike i izbjeglice u Rimu. On 1453. udovoljava tom zahtjevu i podiže crkvu...” Kako se mogao svetac, koji je živio oko 340.-420., obratiti papi Nikoli V. 1453.!? Evo što o tome kaže povijest. U neprestanim ratovima s turcima mnogi su naši ljudi potražili utočište u Rimu. Na čelu nacionalnog udruženja 1441. nalazio se svećenik pustinjak koji se zvao Jeronim, rodom iz Potomja na Pelješcu. on je uime sunarodnjaka zamolio papu Nikolu V. da im dodijeli trošnu crkvu sv. Marine te dopusti da je preinače u crkvu sv. Jeronima i uz nju sagrade gostinjac. Naputkom “Piis fidelium votis” od 21. travnja 1453. papa je dopustio traženo, pa je tako nastao zametak onog što od 1971. nosi službeni naslov: “Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima”. o toj važnoj nacionalnoj instituciji napisane su brojne knjige, ali svakako najiscrpniju povijest napisao je dugogodišnji rektor zavoda biskup Đuro Kokša (S. Girolamo degli Schiavoni, Roma 1971.) Ovo djelo na hrvatski je preveo Niko Šošić, a izdala Družba Braće Hrvatskog Zmaja 2001.