Chavez je pokrenuo procese koje nitko neće moći zaustaviti č
etrnaest godina vladavine Huga Chaveza neće biti moguće poništiti bez obzira na to tko će pobijediti na predsjedničkim izborima u Venezueli zakazanima za 14. travnja. Iako se nikako ne može izbjeći priznanje da je bio kontroverzna osoba i političar, političko i socijalno naslijeđe Huga Chaveza golemo je i nezaobilazno. Moglo bi se čak reći da je upravo njegova ideja i politika koju je vodio uvelike doprinijela da se Južna Amerika, od kontinenta koji je bio podčinjen američkim interesima i vječno u poprilično gadnim problemima, siromaštvu i besperspektivnosti, pretvori u politički i gospodarski najdinamičniji kontinent koji će na globalnoj razini i te kako igrati vrlo važnu ulogu u budućnosti. Chavez je bio izrazito osjetljiv prema patnjama siromašnih, onih koji su živjeli ispod ruba društva i egzistencije i za koje politički lideri uglavnom nisu imali ni sluha ni osjećaja. U posljednjih tridesetak godina nisu rijetkost bile latinoameričke zemlje koje su imale nekoliko tisuća posto inflacije i koje su grcale u krizama koje su svima nama potpuno neprispodobive. Vlast bi tada pozvala MMF koji bi izradio program izlaska iz krize. Nekoliko godina kasnije MMF bi objavio da je dotična država izašla iz krize i kako je inflacija svedena na svega dva posto. No kada bi se samo malo pročeprkalo ispod te lažno izglancane površine, ispalo bi da je ona doista izašla iz krize, ali da 90 posto stanovništva živi ispod praga siromaštva, da uopće ne postoji sustav socijalne skrbi, zdravstva, ponegdje ni školstva. Chavez je stasao u takvu okruženju pa nije čudno što se u svojoj političkoj karijeri vrlo strastveno i iskreno borio da desetke milijuna svojih sunarodnjaka dovede do te razine da imaju život dostojan čovjeka. Svojim vrlo ozbiljnim političkim potezima pokazao im je da je spreman oduzeti nacionalno bogatstvo od onih kojima zapravo nikada nije pripadalo i staviti ga u funkciju iskorjenjivanja siromaštva. Taj cilj potpuno je opravdao čin oduzimanja prava na iskorištavanje venezuelskog naftnog bogatstva Exxon Mobileu i sličnim naftnim megakompanijama koje su išle isključivo za vlastitim interesom. Chavez je sve to vratio u državne ruke, sklopio pakt s Kinom koja iz dana u dan treba sve više nafte i od Kineske banke za razvoj dobio ključan novac koji mu je omogućio da velikim koracima krene prema svome cilju. Brojni svjetski lideri, čije stanovništvo kuburi u siromaštvu i neimaštini, i te kako bi mogli naučiti jako važnu lekciju od Chaveza, tim više jer je upravo siromaštvo detektirano kao jedan od najvećih, najvažnijih i najopasnijih problema na planetu, svojevrsno temeljno zlo koje rađa čitavu gomilu drugih zala poput terorizma, kriminala... Drugo na ljestvici Chavezovih političkih prioriteta bilo je stvaranje jedinstva cijele Južne Amerike, političke i ekonomske integracije kontinenta koja bi u konačnici mogla jako nalikovati na integracije u Europi, odnosno na Europsku uniju. On je prije pet godina osnovao Uniju južnoameričkih nacija. Godinu dana potom odigrao je ključnu ulogu u osnivanju Banke juga, monetarnog fonda neovisnog o MMF-u i Svjetskoj banci, čiji je glavni cilj financirati ključne infrastrukturne i socijalne programe u Latinskoj Americi. Chavez je vjerovao da će upravo ujedinjena Južna Amerika biti bolji dom za starosjedilačko stanovništvo, za potomke Europljana i Afrikanaca koji su se doselili prije nekoliko stoljeća, kao i za one koji su se nedavno doselili. Zbog svega ovoga, ali i zbog brojnih drugih stvari komandanta Chaveza neće biti moguće zaboraviti i baciti u ropotarnicu povijesti – on je pokrenuo neke procese koje nitko neće moći zaustaviti ni poništiti. Mislim da će ga povijest jednog dana pamtiti kao vizionara i kao lidera izuzetne snage koji je stvari uspio pokrenuti s mrtve točke.