Premijerovo “možda i greškom Vlade”

Premijer Zoran Milanović voli biti sudac u vlastitom slučaju. Još od druženja na Hvaru s guvernerom HNB-a kod vlasnika Atlantic grupe nametnuo se kao glavni autoritet za sukob interesa u državi, iako još ne znamo tko je platio to druženje. Pokraj njega Povjerenstvo gotovo i nije potrebno. Njegovo se uživljavanje u ulogu tog tijela još nekako i moglo tolerirati dok članovi Povjerenstva nisu bili imenovani. Ali, i nakon što je Povjerenstvo formirano, premijer ne odustaje od tumačenja što jest, a što nije sukob interesa. Čelnik izvršne vlasti prejudicira odluke parlamentarnog tijela!? Ne ostavlja ni privid trodiobe vlasti. I dakako, pravilo je da mu sukob interesa nikad nije ono što njemu ne odgovara da bude. Nakon što je Povjerenstvo odlučilo istražiti slučaj ministra Jakovine, Milanović je svoj nastup na HTV-u iskoristio kako bi ponovio da tu nije bilo sukoba interesa. Iako je već i na sjednici Vlade rekao kako se tu radi samo o propustu. “Zbog ovakvih stvari prozivat će nas oni koji u svom oku ne vide balvan-revoluciju, a kod drugoga vide trn. Tu nema sukoba interesa, ali ima propusta!”, presudio je premijer Jakovini na sjednici Vlade. Na HTV-u je ponovio: “Neka istraže je li ministar formalno propustio nešto napraviti, ali do toga je li stvarno bio u sukobu interesa pa ako je, je li učinio nešto nemoralno i kažnjivo, to je put od tisuću milja, a ministar Jakovina nije učinio ni prvi korak”. Ako se mišljenje Povjerenstva iz objektivnih razloga poklopi s premijerovim, sigurno će biti onih koji će zajedljivo reći kako drukčiju odluku nisu očekivali od onih koje su imenovali vladajući. Postupe li suprotno, neki će reći da je Jakovina žrtva potrebe Povjerenstva za dokazivanjem neovisnosti spram premijerovih tumačenja. Dakle, premijerove opaske na Vladi i HTV-u bile su neumjesno apologetske i posve suvišne. Tim više što se dosad baš i nije proslavio u ulozi suca. Sjećate li se što je na sushiju kod novinara Jutarnjeg govorio o Čačićevoj nesreći? Ispalo je da su se Mađari ispriječili Čačiću na putu, a Milanović je lupivši svojim sudačkim maljem u toj improviziranoj medijskoj sudnici rekao: “Uostalom, nisu bili vezani!” Premijerova predavanja o sukobu interesa govore nam da on omalovažava antikorupcijsko značenje te vrste zaštite. Njemu je to institut “za filozofiju prava” i “pitanje društvene svijesti”. I studentima prava tumačio je kako zakonsku regulaciju sukoba interesa nije tražilo Europsko vijeće nego Europska komisija, i to njezin dio. Kad se tome dodaju opaske o slučaju Jakovina, sve se svodi na to da se unaprijed obezvrijedi eventualno nepovoljna odluka Povjerenstva o benignom propustu, trnu u nozi vlasti koji treba bezbolno odstraniti. I za zamjenika ministra zdravlja Marijana Cesarika, iako je iz drugog ešalona, premijer je ustvrdio kako se ni kod njega ne radi o nečasnom djelu, nego samo o tomu da u zakonu piše kako je mogao biti u dva nadzorna odbora, a on je “možda i greškom Vlade”, kaže Milanović, bio u tri. Kada dužnosnici i Vlada krše zakon, premijeru su sinonimi greška i propust. Dakle, ako “zaboravite” platiti porez, prekoračite li brzinu ili ako zbog zaigranosti egzistencijalnim problemima propustite učiniti neku zakonsku obvezu, pozovite se na premijera i njegove argumentacije što zapravo predstavlja takvo kršenje zakona – ni prvi korak na putu od 1000 milja. Uostalom, neki od tih “propusta” građana se uistinu i događaju, citirajmo premijera, “možda i greškom Vlade”. marinko.jurasic@vecernji.net