Ranjeni hrvatski vitez i dalje jaše, riskira zdravlje da bi se što bolje pripremio za Soči
Po odnosu prema treningu, po ljubavi prema sportu i natjecanju, Ivica Kostelić je jedinstven i nakon karijere prožete patnjom trebalo bi ga proglasiti “blaženim”
Mnogi će se zapitati zašto Ivica Kostelić nastupa u završnici Svjetskog kupa kada zna da ga 9. travnja čeka operacija, a uz to i ne može biti bolji od trećeg mjesta u dva poretka u kojima je konkurentan (ukupni poredak i slalom). Neki će se i priupitati zašto ne ide odmah na operaciju da se što prije vrati.
Logika Kostelićevih
No, u svijetu skijanja, a ponajprije u svijetu Kostelićevih i u pristupu sportu kojim su sve postigli, logika je ponešto drugačija. Naime, Ivica se obožava natjecati i zato ne želi propustiti završnicu Svjetskog kupa u Lenzerheideu, a želi još i malo trenirati na umjetnom snijegu prije no što ode pod nož. Sve u svrhu onoga što ga čeka sljedeće, olimpijske sezone. – Kada bi Ivica išao odmah na operaciju, vratio bi se na snijeg u lipnju, a tada su na ledenjacima najlošiji uvjeti za trening pa su mu korisniji ovi treninzi – kaže direktor reprezentacije Vedran Pavlek. Ivica bi iz Lenzerheidea mogao odmah otputovati u Soči da bi trenirao na padinama na kojima će se sljedeće veljače održati olimpijske utrke. Nakon toga, odradio bi još i neka testiranja skija. – S koljenom imam problem još od prosinca, no ako je izdržalo do sada razmišljao sam da će izdržati još tjedan
Kostelić će na 10. operaciju desnog koljena 9. travnja u Baselu U ovakvim teškim trenucima oslanjam se i na duhovnost, kazao je Ivica za HRT
dana. Nedavno smo otkrili da u tom koljenu svi dijelovi nisu na svome mjestu, no u Lenzerheideu ću skijati – kazao je Ivica nakon nedjeljne slalomske pobjede u Kranjskoj Gori.
U slalomu će biti sve teže
A postigao ju je deset godina nakon prve, što je velik raspon. U to je ime Ivica jednog radijskog novinara zamolio da pusti nešto od skupine Ten Years After. – U sportu se u 10 godina puno mijenja, pogotovu u pojedinačnim sportovima. Baš bih rado gledao vožnju iz 2003. da vidim kakva je to razlika s obzirom na to da se skijanje uz pomoć materijala stalno razvija. A da ne govorim o slalomskoj konkurenciji koja je u pravilu vrlo jaka. Na pitanje je li ta pobjeda svojevrsna naplata svih onih treninga u teškim uvjetima, Ante Kostelić rekao je: – Toliko smo puno trenirali da više ne znam gdje smo i što naplatili. I Ivica i Ante tu su pobjedu rangirali vrlo visoko. – Ona prva, u Aspenu 2001., bila je najvažnija i najveća s obzirom na startni broj 64. Pobjeđivati tri godine zaredom u Wengenu također je nešto jako veliko. Sa još dvije slalomske pobjede Ivica bi prestigao i Girardellija i postao treći najveći slalomaš svih vremena. Ima li u svijeći još toliko ulja? – Teško je planirati slalomske pobjede. Čak bi prije mogao pobijediti u veleslalomu. Slalom je sprinterski, kao 100 metara u atletici, u kojoj se trkači s godinama sele na 200 i 400 metara. I Bolt će to dočekati – ističe Ante. Ono što ozlijeđeni Ivica radi najbolje nam je oslikao fizioterapeut Zoran Pršo: – Skijanje zahtijeva nefiziološki položaj koji iscrpljuje organizam zbog niza strahovitih udaraca. To je kao da motociklist Rossi nema asfalt već makadam, kao da su ispred njega stalno rupe...