U emisiji “večer na 8. katu” glumica suzana nikolić počela je govoriti, ali nije imala što nego reći voditeljici danijeli: “ispričaj ti, ti više voliš pričati”
Dragocjene početne minute potrošene su na jučerašnji HRT-ov intervju s predsjednikom Vlade, ali je cjelokupni dojam o Dnevniku spašen u posljednji čas, kada je emitirana reportaža Šime Kovačevića o senzacionalnoj izvedbi dječje opere „Mali dimnjačar“Benjamina Brittena. Cijela dvorana zapjevala je s izvođačima na sceni, kamera je čak zabilježila trenutak u kojem se dirigent okreće prema publici (malim Dalmatincima prispjelim iz cijele županije) i pita ih zna li tko pjesmu. Našla se i pristojna minutaža za izjave velikih i malih pjevača koji su nastupili u „Malom dimnjačaru“. Mali dimnjačar Andrej Bartol Jabuka opisao je svoje oduševljenje pjevanjem publike. Učinio je to u stilu velikog profesionalca, a njegov stariji kolega Giorgio Surjan (zločesti dimnjačar Bob) predstavio nam je ne samo svoj lik u operi nego i druge dimnjačarke i dimnjačare, što je pedagoška skromnost vrijedna divljenja.
tko je gledao predstavu “Kamenje” u Maloj sceni, ova će mu priča biti bliska. Naime, roman “Večera” Hermana Kocha (Znanje, Hit biblioteka, urednica Nataša Pejić, prijevod Mate Maras, 99 kuna) tematizira maloljetničko nasilje, ali – i što je mnogo važnije – pokazuje izvore tog istog nasilja. Nasilni čin ovdje je potpuno neočekivan i usmjeren prema posve nemoćnoj žrtvi, a počine ga tinejdžeri iz bogatih i zaštićenih obitelji. Kako je to uopće moguće? Herman Koch, nizozemski glumac i pisac, ovdje nudi odgovore koji jasno upućuju na to da nijedan nasilni čin ne dolazi ni iz čega, već da ima svoju pretpriču u obiteljskom okruženju. I to je najveća vrijednost ovog romana. Autor je uz sve to priču smjestio u vrlo zanimljivo okruženje. Dva bračna para – muškarci su braća – odlaze na večeru. Pripadaju u gornji srednji sloj nizozemskog društva kojemu nije važno koliko će mnogo platiti malo hrane na tanjurima u nekom razvikanom restoranu. Jedan od njih moćni je političar, najvjerojatnije budući nizozemski premijer. Njegov brat bio je nastavnik povijesti u školi, ali već godinama ne radi. Žene autor svodi na majke, ne definira njihove poslove i zanimanja, ali obje su, naravno, žene za kojima se muškarci okreću na ulici. U obitelji političara troje je djece: sin i kći te posvojeni afrički dječak. Njegov brat pak ima jednog sina. I dok se na stolu u restoranu redaju sljedovi večere, raspliće se priča iz pozadine. Odrasli su se sastali kako bi razriješili budućnost svoje djece. Sinovi su (posvojeni momak nije sudjelovao u nasilju, ali je sve snimio mobitelom i ucjenjuje drugu dvojicu) na beskućnicu koja je spavala u kabini bankomata bacali stvari, udarali je nogama. Jedna od stvari bila je i prazna kanta benzina koja je u kombinaciji s upaljačem eksplodirala – i ubila ženu. Cijela se zemlja zgraža nad tim činom jer sve su snimile nadzorne kamere bankomata. Čin se jasno vidi, ali ne i lica počinitelja. Koch zapravo plete priču oko dilema roditelja: hoće li prijaviti vlastite sinove jer oni su ih, naravno, prepoznali. Hoće li političar povući svoju kandidaturu? Iz pozadine dolaze mnogo zlokobniji tonovi; ono što izgleda kao obiteljska idila sve je samo ne to. Jedan od očeva konstantno je nasilan. Njegov sin to gleda od svoje četvrte godine. Nasilje je uvijek upereno prema onima izvana, onima koji prijete obitelji... Je li to dijete moglo postati drugačija osoba? Ukratko, “Večera” je sve samo ne uobičajeni triler. Pametna knjiga koja pokazuje kako je lako uništiti one koje najviše voliš, koja ukazuje na sav užas koji naoko sređeni i posvećeni roditelji čine svojoj djeci. Autor se iskazao postupno gradeći uzbuđenje i ogoljujući skrivene dijelove priče.