Useljenici ne rješavaju problem
Njemačkaa Danas ulaže ogromna sredstva u pronatalitetnu politiku jer su shvatili, kaže Akrap, da je integracija useljenika skupa i da njome neće riješiti problem loše demografske slike. Nije slučajno, dodaje, što je sada njemačka ministrica obrane majka sedmero djece. Inače, Njemačka nije imala dobru demografsku sliku unatoč useljenicima jer nije imala dobru obiteljsku i socijalnu politiku prema ženama FrancuskaaSpada u razvijene zapadne zemlje koje imaju dobru demografsku sliku i koje pozitivno diskriminiraju žene dok podižu djecu. Francuska ima dobar natalitet i bez useljenika, kaže Akrap. Skandinavske zemlje koje podižu djecu rade s nepotpunim, skraćenim radnim vremenom jer se vodi računa da odgajaju buduću radnu snagu. Kao i Francuska, te zemlje pozitivno diskriminiraju majke s malom djecom Mirjana Nazor, sveučilišna profesorica psihologije u mirovini đelko Akrap. Na teorije kako ćemo problem riješiti useljavanjem stanovništva Akrap uzvraća: – Koga mi možemo useliti kad nam se iseljavaju mladi? Od kraja 19. stoljeća do danas Hrvatska nije mogla zaposliti ni svoje stanovništvo. Treba biti sposoban useljenike integrirati u društvo. Vodeće zemlje EU danas dozvoljavaju samo selektivno useljavanje. Njegov kolega Stjepan Šterc slaže se da demografsku po- litiku treba izvući iz socijalne i obiteljske jer ona mora biti dio ekonomske politike. – Demografska politika temelj je gospodarstva i to znaju svi ekonomisti na Zapadu jer, ako su demografski parametri negativni, ako imamo depopulaciju, iseljavanje mladih, nema gospodarskog rasta. Demografska politika strateško je pitanje za razvoj i opstanak Hrvatske, no treba donijeti političku odluku da je to ključna stvar. Ekonomisti će reći da nemamo novca za to, a ja tvrdim da imamo. Neka samo pogledaju proračun. Milijardu i pol kuna izdvajamo za udruge, dajemo poticaje za razne djelatnosti od nekoliko milijardi kuna. A što je važnije za Hrvatsku? Poticaji, udruge ili djeca? Za revitalizaciju zemlje nužno je da se rađa 55.000 djece godišnje i da se izdvaja 3 do 4% novca iz proračuna, što je manje od novca koji se izdvaja za udruge i poticaje. Da bi došlo do demografske obnove, uz klasične mjere obiteljske politike trebalo bi stimulirati rađanje svakog djeteta s naknadom od 5000 do 10.000 eura. Čak i tada bismo izdvajali do pet posto novca iz proračuna, a sad izdvajamo 10 posto za irelevantne stvari – oštar je Šterc.
Previše nesigurnosti
Prof. psihologije Mirjana Nazor smatra da nesigurnost na mnogim frontama uz ekonomsku dovodi do toga da se mlade obitelji sve teže odlučuju imati djecu. – Jaslice, vrtići, škole ne prate potrebe mladih obitelji jer ili ih nema dovoljno ili ne prate radno vrijeme roditelja. Mnogi se poslovi mogu danas raditi od kuće i to bi ženama trebalo omogućiti prvih četiri-pet godina djetetova života jer bi većina majki voljela biti s djetetom u toj dobi, ali i raditi. Mi samo formalno zastupamo pronatalitetnu politiku, a mlade društvo u stvarnosti ne podržava. U praksi trudnice dobivaju otkaze ili za njih nema posla nakon što rode – kaže Nazor.