Spašava li Tsipras Europsku uniju ili Grčku?
... Kad su se zemlje europske unije udruživale u monetarnu uniju, Grci su dovukli stručnjake iz Goldman Sachsa da im friziraju bilance i ušli u zonu eura, kao da su među najboljima. mnogi misle (ispravno) kako su Sachsovci zapravo izvršili nalog u ime američkih strateških interesa i od Grčke napravili trojanskog konja koji će u datom momentu pokazati gdje je euru mjesto u srazu s američkim dolarom. trojanski konj je svoje odradio jer je euro, nakon otkrića grčkih dubioza, izgubio svaku šansu u nadmetanju s dolarom. ali i približio dan u kojem će cijela europa postati i stvarna korporacijska kolonija (kao što je to postala i Sad) nakon izvjesnog europskog prihvaćanja transatlantskog sporazuma o trgovini u skoroj budućnosti. danas se u cijelom svijetu kojeg kontroliraju vlasnici američkih Federalnih rezervi novac može naći samo kao dug, a njegovo rješavanje je moguće samo prebacivanjem tog vrućeg kestenja u tuđe dvorište. Pa onda imamo situacije da nekima raste suficit za onoliko koliko drugima raste deficit. Pri čemu i prvima, i drugima zbog kreditne prirode novca uvijek raste dug, unutarnji ili vanjski, svejedno. jer još nismo našli način za izvoz roba na mjesec, mars i Proximu Centaury. Što znači da je u američkoj Fed orbiti, osim smrti izvjestan još jedino rast duga. Svake države. europsku uniju zapravo nikad nije bila briga za sudbinu grčkog naroda, kao uostalom ni za sudbinu bilo kojeg naroda u eu. o narodima i njihovim sposobnostima za vraćanje kredita brinu još samo banke. upravo zato je i došlo do grčke krize - zbog zabrinutosti njemačkih, francuskih i talijanskih banaka (to znači samo da te banke imaju sjedišta u tim državama, riječ je o privatnim firmama) za povrat novca kojeg su dali Grčkoj. Ne budu li sposobni vratiti ga, odoše te banke u bankrot. Pa su po nalogu stvarnih vladara svake države (a to su oni koji je kreditiraju) Njemačka i Francuska politička oligarhija oformile trojku, prisilile Grke na svoje programe kako bi zamijenili dugove koje su Grci imali prema privatnim bankama s onim koje će imati prema mmF-u, eCB-u koje će potom znati pronaći način za prebacivanje tih dugova na leđa svakog stanovnika eu. Od 2007. do danas, Grcima je BdP pao za 23,4% (u isto vrijeme je Poljacima porastao za 19,7%, a Hrvatima pao za 9,6%), što znači da je većina od famoznih 300 i nešto milijarda eura tobožnjeg paketa pomoći Grčkoj završilo u njemačkim, francuskim bankama, a da su Grci ostali bez novca, da im se rasulo gospodarstvo i da su dužniji poslije primanja zaraznog paketa pomoći nego li prije njega. Nakon Syrizine pobjede i brzopoteznog ustoličavanja nove vlade, europom su se razletjeli tsipras i njegov ministar financija Yanis varoufakis. Prijedlog s kojim su išli je vjerojatno bio na tragu rješenja Goldman Sachsa kojih desetak godina prije - knjižnim manipulacijama dug preliti u budućnost, uzeti pauzu i probati uzdignuti posrnulu zemlju. ali kao što znamo, s bankarima nema šale. Kolateral, jamstvo i slušanje stečajnog programa su stvari oko kojih se ne pregovara, a narodno zadovoljstvo ili nezadovoljstvo nije bankarski problem. u svakom dužničkovjerovničkom odnosu jedna od najbitnijih stvari jesu rokovi. tsiprasu je od preuzimanja premijerske dužnosti pješčani sat počeo prebrzo sipiti, a rokovi se približavati. očito je kako, osim mladalačkog prkosa i revolucionarnih težnji za mijenjanje svijeta, nije uspio u svojoj torbi donijeti na sastanak s bankarskim plaćenim izaslanicima, koji se još nazivaju i ministrima financija eurozone, ništa drugo. zato je ovaj dogovor o produljenju financijske pomoći za četiri mjeseca ipak, koliko god mu to protivnici osporavali, prva dobivena tsiprasova bitka. Kupio je vrijeme. odgodio rješenje. ...razmišljati o eu kao o