Ministarstvo zaštite okoliša gubilo je vrijeme na nepotrebnu selidbu, a Hrvatska još nema centre za gospodarenje otpadom
Prema izvješćima Europske komisije, Hrvatska reciklira znatno manje otpada od prosjeka Europske unije, što nas smješta pri dnu neslavne ljestvice. Zašto ne recikliramo više, možemo li i na koji način to ispraviti?Istraživanja su pokazala da se uspješno odvojeno prikupljanje i recikliranje može postići isključivo primjenom više međusobno povezanih mjera, kao što su znatna ulaganja u infrastrukturu, edukacija, stimulativne i na koncu represivne mjere. I to sve mora se raditi u kontinuitetu dugi niz godina. Inače rezultata nema. Edukacija i informiranost građana vrlo je bitna. Na primjer, i danas mnogi ne znaju da mogu nazvati besplatan broj i bez naknade predati svoj stari štednjak, hladnjak, računalo ili televizor. Dakle, nedovoljno koristimo sustav koji je još od 2008. godine na raspolaganju. Papa Ivan Pavao II. govorio je da je ekološka kriza ponajprije kriza morala. Ponekad je jednostavnije ostaviti stari kućanski aparat da trune u garaži zanemarujući činjenicu da od njega mogu nastati vrijedne sirovine, čime se otvaraju radna mjesta i stvaraju nove vrijednosti. Nijedan kotačić u sustavu nije izoliran i nevažan. Čak i tijela koja prikupljaju i obrađuju podatke u županijama mogu bitno utjecati na uspješnost sustava. A ti podaci danas su daleko od zadovoljavajućih. Imali smo, na primjer, podatak da su na području Međimurske županije skupljena 163 kilograma otpada po stanovniku, a u Ličko- senjskoj županiji 574 kilograma! Nema logičnog obrazloženja za te rezultate. Očito je da se treba uložiti puno više napora u edukaciju i nadzor tijela, prije svega na lokalnoj i županijskoj razini, te uspostaviti kvalitetan informacijski sustav podataka. Sve to treba prethoditi sank- cioniranju kao krajnjoj mjeri u postizanju ciljeva. U Hrvatskoj je planirana gradnja spalionice komunalnog otpada u Zagrebu, a za ostale županije MBO – postrojenja s mehaničko-biološkom tehnologijom. Svaka od tehnologija ima svoje prednosti i nedostatke koji ovise o više čimbenika, kao što su broj stanovnika i gustoća naseljenosti, količina otpada ili područje obuhvata. Cilj MBO sustava je iz više ili manje primarno razdvojenog otpada izolirati preostale vrijedne sastojke kao što su metali i gorivo iz otpada, a organski ostatak obraditi tako da se minimizirati negativan utjecaja na okoliš. Gorivo iz otpada koje je produkt MBO sustava također se mora u konačnici termički obraditi. Svaka aktivnost u adekvatnom sustavu gospodarenja otpada ima i svoju cijenu, koja nije mala. Na primjer, organizacija skupljanja i odvoza miješanog otpada dva puta tjedno sigurno košta manje od skupljanja i odvoza više vrsta odvojeno prikupljenih komponenti otpada, kojem težimo. Za takav sustav treba više kamiona, više posuda, više radnika, više goriva i energije i slično. Ne postoji sustav koji funkcionira tako da u konačnici nema otpada. „Nula otpada“je ideja kojoj se teži. Svjetska su iskustva pokazala da se može, uz velike napore i golem trošak, odvojeno prikupiti 7080% otpada. Ako smo zrelo društvo, raspravljat ćemo argumentirano o svim mogućnostima u hijerarhiji gospodarenja otpadom pa i o termičkoj obradi, kojoj nedvojbeno trebaju prethoditi sve raspoložive metode izdvajanja korisnih sastojaka. Nema kompromisa jedino u primjeni strogih mjera zaštite okoliša koje svako postrojenje mora ispuniti, pa tako i ono za energetsku oporabu, kolokvijalno zvano spalionica. Velika je odgovornost na institucijama koje projekte provode, a još veća na institucijama koje ih nadziru. Uređen i učinkovit sustav kontrole ovdje je od presudne važnosti. Transparentno i odgovorno ponašanje tih institucija dovest će u konačnici i do povjerenja građana u njih. To je proces, ne događa se to preko noći. Dobro je da građani, udruge i zainteresirana stručna javnost postavljaju pitanja. Oni moraju dobiti odgovore, ali isto tako i biti spremni prihvatiti znanstvene i stručne argumente. Hrvatska se u svojim strateškim dokumentima sama ob- Grad Zagreb po broju stanovnika čini gotovo četvrtinu Hrvatske, stoga bez rješavanja pitanja otpada u Zagrebu teško možemo postići preuzete europske obveze vezala da će sagraditi centre za gospodarenje otpadom. S tim projektima kasnimo i zbog toga će iduća vlada biti suočena s prijetnjom naplate ozbiljnih penala. Važno je intenzivirati komunikaciju s Gradom Zagrebom, koji treba žurno riješiti pitanje uspostave integralnog sustava gospodarenja otpadom. Grad Zagreb po broju stanovnika čini gotovo četvrtinu Hrvatske, stoga bez rješavanja pitanja otpada u Zagrebu teško možemo postići preuzete obveze. Nužno je i pojednostavniti postupak ishođenja dozvola za gospodarenje otpadom, koje su trenutačno jedna od glavnih prepreka za bolje funkcioniranje sustava. Velika većina odlagališta danas radi bez valjane okolišne dozvole i dozvole za gospodarenje otpadom. Od donošenja novog Zakona o održivom gospodarenju otpadom u srpnju 2013. godine Ministarstvo zaštite okoliša i prirode kasni i s izdavanjem dozvola za gospodarenje opasnim otpadom, a kada ih konačno i izda, nerijetko se nađu pod tužbom i završe na sudovima. Na žalost, Ministarstvo je tijekom protekle godine trošilo vrijeme i energiju na provedbu i pravdanje skupog i nepotrebnog preseljenja u atraktivne privatne prostore. Selidba pratećih institucija ni do danas nije u cijelosti završena pa se već mjesecima plaćaju stotine tisuća kuna za najam djelomično praznog poslovnog prostora. Očito da je stvarni posao koji se odnosi na potrebe gospodarstva i građana bio i još uvijek jest u drugom planu.