Valter Frajerski film nosio je po svijetu puno više od socijalističke ideje

Kinezi i Jadranfilm spremaju remake NezaboravaN Bata Živojinović prisjetio se kako su ga prepoznali i u pustinji Gobi

arsen Ima već neko vrijeme da osvane vijest o snimanju prerade kultnog partizanskog filma “Valter brani Sarajevo” i uvijek je tretirana kao da one prethodne nije ni bilo. Dakle, svaki novi po- mak u tom višegodišnjem procesu priprema, svaki novi potpis Vinka Grubišića ispred Jadran filma s nekim novim partnerom u Kini dobiva maksimalan i gotovo ekskluzivistički tretman.

Genijalna poruka

Stvar je razumljiva: s jedne su strane mediji gladni senzacija, a s druge ovaj je slučaj vrijedan snimanja vlastitog (dokumentarnog) filma s doista rijetko atraktivnim sastojcima. Za početak, imamo karizmatičan film Hajrudina Krvavca. U vrijeme nastanka 1972. godine nije ocjenjivan znatno bolje od većine drugih partizanskih filmova, međutim vrlo je brzo počeo poprimati kultni status kroz nekoliko značajnih faktora: ‘johnwaynovski’ kulerski lik Bate Živojinovića, pompoznu glazbenu temu Bojana Adamiča, maestralni spoj ratnog filma, vesterna i krimića, nezaboravne replike koje su ušle u svakodnevni govor (“pa gledaj ga, lafčino”, “Strijelac zove Kondora”) i naprosto genijalnu eksploatacijsku finalnu scenu u kojoj njemački oficir go- vori mladom kolegi da tek na odlasku, pokazujući na Sarajevo, uviđa tko je Valter: “Pokazat ću vam ga... Vidite li ovaj grad? To je Valter!” Rijetko je koja scena iz partizanskog filma tako moćno, propagandistički ali emocionalno, širila poruku narodnog jedinstva. S filmom su se, logično, prvi poistovjetili Sarajlije, kojima je i danas nešto poput DNK koda, a potom su svoju fascinaciju podijelili i s ostatkom Jugoslavije. Zabranjeno pušenje klanjalo se filmu u nazivu svoga debija “Das Ist Walter!”.