Olić: Čuvam onaj dres iz 2002. kad sam zabio Buffonu Ola se nikad nije promijenio, isti je bio dok je igrao u Zagrebu ili u Bayernu
Drukčiji
robert Nisam više ekstremno brz kao prije deset godina, ali još sam dovoljno brz, kazao je Ivica Olić, simpatični dečko iz Davora koji je, iako mu je 36 godina, i dalje u vrhunskoj formi.
Oko mene uvijek pitanja
Odigrao je stotinu utakmica za hrvatsku reprezentaciju, u “Pivari” dobio od Šukera i uokvireni dres. No, možda i važnije od svih Olićevih postignuća je to da je ostao isti kakav je bio i kad je zabio prvi gol za reprezentaciju (Bosni i Hercegovini, na asistenciju Šukera, koji je zabio drugi gol), kakav je i sad kad je na San Siru odigrao stotu utakmicu. Jednostavan, pristupačan, bez obzira na to igra li u Zagrebu, Dinamu, HSV-u, Bayernu, Wolfsburgu..., pomoći će kad god može, uvesti hrvatskog novinara u kamp svog kluba, za razliku od mnogih drugih naših nogometaša. I to treba cijeniti mnogo više od samih golova. I njegovo srce s kojim uvijek igra, pogotovu za reprezentaciju. Zato je i postao miljenik navijača. – Da, ali trebalo mi je vremena da se dokažem našim navijačima. Kad sam došao u Moskvu, za godinu dana postao sam miljenik, a kod nas je uvijek uz moje ime bilo nekakvih pitanja. Sad su me ljudi prihvatili. Zašto sam miljenik, trebaju reći navijači, valjda zato što sam uvijek davao sve što sam mogao, ali ja i ne znam igrati drukčije nego da dajem sve od sebe – pričao je Olić. Iako se posebno sjeća tog prvog gola za Hrvatsku, najdraži mu je onaj u prvoj natjecateljskoj utakmici kad je zabio Italiji na SP-u. – Tijekom cijele karijere prati me taj gol, svi ga se sjećaju. A i dresa koji sam ski-