Josipović nudi pravdu, reforme, fer tržište... Zvuči poznato?

Sreforme, pravedna i fer tržišna utakmica, socijalna pravda, jeftinija i učinkovitija država, regionalizacija i decentralizacija, reforma državne uprave i pravosuđa... Zvuči poznato? Naravno, pa time birače mame sve, i velike i male srednjostrujaške stranke – od SDP-a, HNS-a, IDS-a i ORaH-a preko HSLS-a i Čačićevih Reformista do HDZ-a (jedino čemu se HDZ protivi jest regionalizacija). Sada je pobrojene programske ciljeve i bivši predsjednik Ivo Josipović najavio kao osnovne smjernice svoje nove političke stranke koju će osnovati u svibnju. Tako ionako (pre)velika gužva na političkoj sceni, posebno u centru i lijevom centru – tamo gdje Josipović planira smjestiti svoju stranku – postaje još veća. Što može Josipović ponuditi biračima a da to već sto puta nisu čuli i, nažalost, kasnije osjetili na vlastitoj koži? Koji su pravi motivi Josipovićeva stvaranja nove stranke? S kime će voditi stranku? Na ta pitanja bivši nam predsjednik još nije dao precizne odgovore. Osim što je, i prije negoli je osnovao stranku, već najavio da na parlamentarne izbore planira izaći s koalicijom stranaka “građanskog usmjerenja” koje spadaju u politički centar ili ljevicu. Očito misli da je on ta točka oko koje se mogu ujediniti sve građanske opcije, koje same ne bi mogle prijeći izborni prag. Ajme nama, pa što će na to reći Radimir Čačić koji polaže ekskluzivna prava na okupljanje stranaka i pojedinaca na političkom centru? Je li osnivanje stranke tek Josipovićev očajnički pokušaj da ostane u politici nakon što je izgubio predsjedničke izbore i raskrstio sa SDP-om? Poznato je da naši političari ne znaju kada treba reći zbogom tom poslu, čak i onda kada im egzistencija ne ovisi o politici, dakle čak i kada mogu nastaviti sveučilišnu karijeru i ponovno ubirati solidne tantijeme od skladateljskog posla. Iako Josipović očito smatra da ima politički kapital od milijun glasača, predviđam da će epilog njegova labuđeg pjeva biti rezultat od dva-tri posto glasova na parlamentarnim izborima.

naši političari ne znaju kad politici treba reći zbogom, radije idu iz poraza u poraz