Pravo na poštovanje doma obitelji Cvjetković ispred je prava vlasnika Žibrata na mešetarenje nekretninama

Od odvjetnika Vladimira Gredelja primili smo odgovor na intervju s predsjednikom Hrvatske odvjetničke komore pod naslovom “Robert Travaš: Gredeljev napad na sutkinju nedopustiv je za jednog odvjetnika” (VL, 4. travnja 2015.): “Kada Vas Vaš kolega optuži i proglasi krivim na javnoj sceni, a da tijela odvjetničke komore kojoj je na čelu, prije toga nisu još preispitala niti osnovanost disciplinske prijave, onda se moramo zapitati imamo li pravu osobu na čelu odvjetništva? Kolegijalna pristojnost mi nalaže da kritiku kolege Travaša shvatim dobronamjernom. Iako, kad predsjednik HOK-a, odluči “braniti” suce , tako da uzurpira ovlasti tijela HOK-a kršeći Kodeks vlastite profesije, mogao bih mirne duše pomisliti da to radi iz razloga koje meni pripisuje. U najmanju ruku nije kolegijalno javno osuđivati kolegu dok je još neizvjesno hoće li biti postupka i ima li razloga za to. Ne znam čak ni da li mi se i što stavlja na teret? I da se razumijemo kolega Travaš spadam u red odvjetnika koji se gnuša odvjetnika koji posežu za samoreklamiranjem, stoga Vas molim da ubuduće pazite kada taj izraz spominjete u istoj rečenici uz moje ime, jer netko bi mogao pomisliti da aludirate ne mene. Osim toga i Vi i mnogi drugi u odvjetništvu morate shvatiti da su se vremena promijenila, da optužnice i presude padaju po ulicama, parkovima, birtijama i tramvajima puno prije događaja u sudnicama, pa je često puta najpre i zadatak odvjetnika, zaštititi stranku izvan i prije ulaska u sudnicu . Jednako tako, radi pravilnog i potpunog informiranja javnosti dužan sam demantirati Vas u djelu teksta u kojem kažete: “Ne želim vjerovati da živim u državi u kojoj se može dogoditi da do najviše instancije nijedan sud neće ispraviti grešku nižeg ...” Niti ja dragi kolega nisam sretan kada se dogodi, ali događa se i i to ne tako rijetko. Hrvatsku to košta oko 2,5 milijuna kuna godišnje. Iznos ima trend porasta, a sve to plaćaju hrvatski građani. Kazali ste i to: “Ako postoji pravomoćna presuda, onda ti ljudi moraju ostvariti svoje pravo!” Nije to tako jednostavno dragi kolega i nije uvijek tako, poglavito ako je pravo vlasništva suprotstavljeno pravu na poštivanje prava na dom!” Osvjedočit će te se zavirimo li u bogatu sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava. Naime, u velikoj većini slučajeva naći ćemo podlogu za zaključak da je pravo na poštovanje prava na dom dominantno u odnosu na pravo vlasništva, pa čak i kad je u pitanju ovrha zbog neplaćanja poreza od strane građana. Pravo na poštovanje prava na dom, dragi kolega uživaju i ne vlasnici u odnosu na vlasnike, ovo stoga jer pravo na poštovanje doma nije pravno pitanje nego činjenično. Još jedna Vaša tvrdnja u najmanju ruku iznenađuje: “Mora se biti socijalno osjetljiv, ali ta se obaveza ne smije prevaliti na teret pravosuđa!” Vi ste dakle, a limine spremni ekskulpirati pravosuđe od potrebe da bude socijalno osjetljivo. To je kao da ka- žete da pravosuđe ne mora stalno težiti tragati za istinom i pravdom . Ne zamjerite kolega, ali ne znam kako da shvatim ove Vaše poruke hrvatskim građanima? Nisam siguran da će građani nakon čitanja ovog teksta biti uvjereniji u to da je odvjetnički poziv posvećen obrani i zaštiti njihovih prava i sloboda. Ja suprotno od Vas, mislim da je dužnost svakog dobro odgojenog građanina, poglavito suca, da bude socijalno osjetljiv. Ne, mogu se oteti dojmu da ste ovaj veliki medijski prostor koji Vam je stavljen na raspolaganje mogli bolje iskoristiti za promociju odvjetnika kao odlučnih boraca za ljudska prava, a ne tek snishodljivih podanika. Poštovani predsjedniče, dopustite mi iskrenost da kažem kako sam od prvog čovjeka odvjetništva očekivao više mudrosti, suzdržanosti i odgovornosti za percepciju odvjetništva i njegove uloge u društvu. Naša viđenja profesije odvjetnik toliko su nepomirljivo različita da sam uvjeren da epilog možemo očekivati tek na Ustavnom sudu RH ili Europskom sudu za ljudska prava. Naime, i ja poštujem pravni poredak RH no nikada ga neću poistovjetiti sa pojedinim sucem, koji svoj posao ne radi savjesno, odgovorno i zakonito. Umjesto uz takvog suca uvijek ću radije biti na strani ugroženih građana, što god Vi mislili o tome i kako god tijela HOK-a odlučila u konkretnom slučaju. Bog mi je svjedok da sam, svjestan potrebe čuvanja autoriteta suda ali ne više ni manje od sutkinje Karađole, jer notorno je da autoritet i vjerodostojnost sudbene vlasti ovisi najviše o svakom pojedinom sucu i moći njegove argumentacije u obrazloženju odluka. Na žalost u odluci o deložaciji Cvjetkovićevih, umjesto moći argumenata sutkinja Karađole, nudi argument moći i poručuje, morate me poštivati jer ja sam sudac. Ja to ovako vidim, poštujem odluke suda pa i ovu skandaloznu, na koju sam uložio žalbu, međutim poštujem samo one suce, koji to zaslužuju svojim znanjem, dostojanstvom, vjerodostojnošću, svojom humanošću i konačno one posvećene traganju za istinom i pravdom. Umjesto zaključka, želim naglasiti da se u članku 3. Ustav RH, pored vladavine prava kao jedna od najviših ustavnih vrednota spominju i ljudska prava pa nema razloga sumnjati da je štititi temeljna ljudska prava građana barem jednako važno . Možda vlast mora, da bi opstala kada bira između morala i efikasnosti izabrati efikasnost, no ja ću kao odvjetnik uvijek biti na barikadama moralnosti odlučivanja. I sasvim na kraju, dopustite mi kazati kako ne sumnjam u obranu prava na dom Cvjetkovićevih. Ostaje pitanje samo hoće li nam satisfakciju dati već Županijski sud u Zagrebu, Ustavni sud RH ili tek Europski sud za ljudska prava. I sasvim na koncu, koristim prigodu izraziti divljenje spram ljudi koji su se solidarizirali sa obitelji Cvjetković i kazati da sam ponosan što sam dio njih, jer iz dana u dan dokazuju da su najprije ljudi, a tek onda podanici.” – zaključije reagiranje odvjetnik Vladimir Gredelj.