30 godina od Olimpa
Junaci Prednjačili su Dražen s 36 koševa i Nik s 21 skokom
Sportski tjednik Max u novom se broju prisjeća velikoga Cibonina trijumfa. U trofejnoj povijesti tog kluba nema većeg dana od 3. travnja. Naime, dalekih 80-ih, čak dvije godine zaredom, tog su nadnevka Vukovi s Tuškanca igrali finale Kupa prvaka i oba puta savili. Najprije u Ateni protiv Reala, a potom i u Budimpešti 1986. protiv Žalgirisa.
Grcima 2000 značaka
Prošlo je 30 godina otkako je ovaj zagrebački klub postao prvak Europe u Ateni. O tome kako pridobiti neutralne grčke navijače brinuo se tadašnji komercijalist Darko Marijanović, koji im je podijelio dvije tisuće značaka. Te ugodne pirejske večeri Cibona je pobijedila Real sa 87:78, u čemu je nezaboravni Dražen Petrović sudjelovao sa 36 koševa, a krilni centar Mihovil Nakić sa 21 skokom i čak osam blokada. No, do velikog odmora još uvijek se vodila neizvjesna bitka, pa je trener Mirko Novosel u svlačionici zagrmio: – Previše ste nervozni. Trošite previše energije tamo gdje ne treba, pa ste onda tvrdoglavi kada biste trebali biti pametni... Aco, ti si promašio “jedan za jedan” jer si se nervirao zbog odluke suca koja se ne može izmijeniti. Ne smiju njihovi vanjski igrači gađati tricu neometani... Andro, protiv Fernanda Martina idi na ulaz jer ima četiri faula... Dražene, ne možemo već u prvoj akciji ići jedan na jedan... Ajmo sad! Dobivamo sto posto!!! I doista, vukovi su u nastavku “rastrgali” suparnika. Od 29. do 37. minute napravili su 20:4 i došli do nedostižnih 81:63. – Dražen je imao problema s otvaranjem, no kada je oko 15. minute ušao u ritam, počela je simultanka. Nik je pak kontrolirao reket i imao je, za današnje pojmove, neshvatljiv 21 skok. Čutura i ja smo zabili po 16 koševa, a Knego 10 – prisjetio se današnji predsjednik Cibone Aleksandar Petrović. Tijekom sezone Cibona je dvaput pobijedila Real, što je bio kapital i za finale. – Ključnu utakmicu za plasman u finale igrali smo u Moskvi, protiv vrlo jakog CSKA i junak te utakmice bio je doktor Fattorini, koji je nas trojicu osposobio za nastup. Sjećam se da je prije puta u Moskvu dolazio k meni u Dubravu i davao mi infuziju da se oporavim od snažne viroze – kazivao nam je Aco. A ta je vrlo važna moskovska utakmica, koju je Cibona dobila (71:66), imala zanimljivu predigru. Naime, kada su cibosi doputovali u najveći sovjetski grad u hotelu “Maladjožnaja” dočekalo ih je neugodno iznenađenje. Premda ih je u Zagrebu bilo k’o Rusa, a i ostali su tri dana dulje, klub domaćin odlučio je snositi trošak za samo 14 gostiju. Kod prvog objeda cibosima je pak rečeno da im klub domaćin pokriva samo objede u vrijednosti od 10 rubalja. Na sve što bi se gosti pobunili, domaćini bi im odvratili s: – Tako je naredio pukovnik Gomeljski. Da se pitalo Gomeljskog za pomoć, bolesni Vukićević i Bečić vjerojatno ne bi igrali, no dr. Fattorini je za njih organizirao večeru u sobi nabavivši nekako i kilogram naranača. Štoviše, dečki su redovito dobivali infuziju.
Izgubljeni u Mirkovoj zoni
Nakon moskovske pobjede za trenera Mirka Novosela madridski Real nije bio poželjan suparnik. Toga se prisjetio Aco Petrović: – Mirko je govorio da je teško neku tako dobru momčad pobijediti tri puta u sezoni, no kada se pokazalo da će to ipak biti Real, u svrhu naše psihološke pripreme Mirko je okrenuo ploču i počeo govoriti kako smo Real dobili dvaput pa možemo i treći put. Tog finala koji je odredio njihove igračke karijere ponekad se sjeti i Mihovil Nakić, danas zaposlenik Zagrebačkog holdinga u ustanovi za održavanje objekata. Je li to bila najbolja partija čovjeku koji je Ciboni donio pravo nastupa u Kupu prvaka košem protiv Zvezde 1984.? – Igrao sam ja dobro i u finalu protiv Žalgirisa, ali i u finalu Kupa kupova protiv Scavolinija pa se ne mogu odlučiti. Nik je velike utakmice igrao bolje nego one obične. – Nekako se tako poklopilo. Jasno je da je veća motivacija bila igrati protiv Reala nego protiv Borca iz Čačka, a i u našoj momčadi uvijek je bilo onih koji su željni koševa pa bih se ja u tim manjim utakmicama opustio. Osim braće Petrović, Nakića, Čuture i Knege, tu su slavnu momčad činili još i Sven Ušić, Branko Vukićević, Adnan Bečić te tadašnji mladci Ivo Nakić i Franjo Arapović.