Posljednji put je isključen u Zagrebu s Bjelorusijom
Crveni karton
Sportski tjednik Max! donio je zanimljivu priču o Vedranu Ćorluki (29). Zadnji put kad je zbog žutih kartona propustio utakmicu u kvalifikacijama, Hrvatska je izgubila u Maksimiru od Škota (0:1), a tadašnji izbornik Igor Štimac izgubio je pobjedničku nit koju više nije uspio povratiti. A posljednji put kad je zbog drugog žutog kartona isključen u kvalifikacijskoj utakmici, bilo je to 2009. protiv Bjelorusije (1:0), također u Maksimiru, Hrvatska je Ćorlukin izostanak u sljedećoj utakmica platila petardom protiv Engleske na Wembleyju (1:5). U oba slučaja na terenu nije bilo ni Luke Modrića, njegova najboljeg prijatelja u reprezentaciji. Dovoljno razloga da se sadašnji izbornik Niko Kovač nakon nesmotrenog Ćorlukinog isključenja protiv Norveške dodatno
namršti i pomoli za Lukino zdravlje do utakmice s Italijom u lipnju, koliko god mu je sada komotna situacija u kvalifikacijama za Euro 2016. Malo je koji obrambeni igrač u hrvatskoj reprezentaciji imao takvu važnost kao dečko iz Dervente koji je već u premijernim nastupima, na početku ere Bilić boysa, koja simbolički još uvijek traje, protiv Italije u Livornu i Rusije u Moskvi 2006. naznačio kakav se potencijal krije u tim nogama za koje će već u kolovozu 2007. Manchester City platiti Dinamu 13 milijuna eura, a Tottenham godinu dana poslije to podebljati i platiti 750.000 eura više da bi ga doveo. Mijenjao je klubove, trenere, djevojke, rastao i padao, Harry Redknapp ga je prvo obožavao pa trajno preselio na klupu i natjerao na bijeg iz Engleske u Leverkusen, ali u reprezentaciji je uvijek bio postojan, nezamjenjiv, najdraži Čarli...
Bio je Slavenov junak
Mijenjali su se partneri u obrani, od Roberta Kovača, Križanca, Šimunića, Lovrena, sad Vide, ali bez Ćorluke nijedan izbornik nije mogao, čak i kad bi glupostima naljutio i onog koji ga je najviše volio. Nakon crvenog kartona protiv Bjelorusije, drugog žutog koji je zaradio zavlačeći s izvođenjem slobodnog udarca, kao da je naslutio kakav se epski potop sprema četiri Euro 2016. posljednja je šansa moje generacije da napravimo nešto veliko, priznao je za Sport-ekspres dana kasnije na Wembleyju, Slaven Bilić ga je u bijesu pitao “radi li još uvijek isti broj trbušnjaka kao kad je igrao u Zaprešiću”. Ratne sjekire brzo su zakopali, a Čarli je bio Slavenov junak kad mu je najviše trebalo – u dodatnim kvalifikacijama za Euro 2012. U prvoj utakmici protiv Turske u paklu Istanbula odigrao je utakmicu karijere u reprezentaciji: kao lijevi bek majstorski je okrenuo čuvara i namjestio gol Oliću, a u 56. minuti zapečatio je sudbinu Turaka zabivši za 3:0. A na tom Euru samo ga je njemački sudac Stark spriječio da postane superjunak kad je u 87. zažmirio na Busquetsovo povlačenje u skoku pred Casillasom. U to vrijeme pojavila se priča da Ćorluku intenzivno prati i Barcelona koja je tražila zamjenu u obrani za odlazećeg Puyola. Del Bosqueov pomoćnik Paco Jimenez potvrdio je katalonskom Mundo Deportivu da je Barcin skaut pratio svaki Čarlijev korak na Euru. I samo dan nakon ispadanja Hrvatske stigla je informacija da Ćorluka definitivno odlazi iz Tottenhama, ali ne na Camp Nou, već u Moskvu, kod najdražeg trenera koji je privolio vodstvo Lokomotiva da plati odštetu od 7,5 milijuna eura. Bila je to pomalo iznenađujuća odluka, u trenucima kad je odlične igre na Euru mogao naplatiti odlaskom u neku veliku momčad, Ćorluka je izabrao četvrti moskovski klub i mučenje načetih gležnjeva po hladnim ruskim terenima. No, znao je da ga u Lokomotivu čeka prijateljsko lice Slavena Bilića koji će mu oprostiti i neki izlet do Zagreba ili Zrća usred sezone. A bilo ih je... Ćorluka je živio 200 na sat, u londonskom Mayfairu znao je zatvoriti Whisky Mist, a na Zrću otvoriti sezonu Papaye, konobari su mu se veselili kao rodu rođenom jer je znao ostaviti i sat, a kusur je rijetko uzimao. Znao je uživati više od svih suigrača iz reprezentacije, ne računamo li Sammira, pa je nedavno u velikom intervjuu za moskovski Sport Ekspres priznao: “Nije lako sa mnom.” Hoćete li nakon igračke karijere krenuti stopama Samija Hyypije, također velikog stopera, koji vas je kao trener vodio u Bayeru, pita ga novinar ruskog lista. – Ne, hvala! Više sam se puta uvjerio koliko je težak posao glavnog trenera. Nije to za mene. Kako učiniti sretnim i zadovoljnim 25 ljudi, ako to ni sam sa sobom uvijek ne uspiješ? Znači li to da vi kao glavni trener ne biste radili s Ćorlukom?
S treninga uvijek metroom
– Ha, to bi teško išlo! Na treninzima bismo se slagali, ali bojim se da bi izvan terena bilo problema. Nisam vam ja baš jednostavan čovjek, iskreno rečeno. Ne bih se okušavao kao glavni trener, prije kao sportski direktor. U istom je intervjuu objasnio i kako je u Moskvi našao svoju sreću, zašto je u Lokomotivu ostao dulje od Bilića i zašto je ove zime produživši ugovor odbio otočke emisare: – Nisam tip koji će mijenjati nešto ako je dobro, niti tražim stalno nešto bolje. Moskva mi se sviđa, u Lokomotivu me cijene, navijači me vole... A što na to kaže vaš agent? – Nemam agenta. U izboru navijača na internetskoj stranici sovsport.ru izabran je za najboljeg igrača ruske lige u 2014. kao prvi igrač Lokomotiva kojem je to uspjelo od 2004., a iza sebe je ostavio zvijezde poput Zenitova Hulka i Dinamova Valbuene. Cijene ga i navijači drugih klubova, možda i zato što ga ponekad sretnu u podzemnoj željeznici... – Da, s treninga se uvijek vraćam metroom. Nema gužve kao na cesti. Ne volim gužve jer vrijeme i živci su važni. I još mogu čitati knjigu dok se vozim. U ruskim medijima često ističe koliko su mu važni nastupi za Hrvatsku. Je li sa SP- om 2014. pobjegla i posljednja šansa da ostvarite veliki rezultat? – Nije. Imamo dobru reprezentaciju koja je dobila svježu krv: Jedvaj iz Bayera, Halilović iz Barcelone, Kovačić iz Intera. Ali istina je da će Euro 2016. biti posljednja šansa moje generacije... – priznao je ruskom novinaru. Nedostajat će nam protiv Italije Čarli. I kad ga nadskoči Mitrović u Beogradu ili Meksikanac Rafa Márquez u Recifeu ili kad mu pobjegne norveški Marokanac Elyounoussi, on je i dalje najvažniji član hrvatske obrane.