Tko će sljedeći iz Europe k Putinu?

Sankcije Europske unije trebale su opametiti Putina, gospodarski destabilizirati Rusiju, a dogodilo se nešto sasvim drugo. Rusija se okrenula zemljama BRICS-a (gdje je upravo počela svoj predsjedavajući mandat) u kupnji hrane, Kini u kupnji strojeva i tehnologije, pridružila se kao osnivač Azijskoj infrastrukturnoj investicijskoj banci i, umjesto gospodarskog pada, počela bilježiti snažan gospodarski rast. EU dodatno komplicira vlastiti položaj unaprijed izgubljenim ratom na dvjema frontama: jedna je ona u pregovorima sa SAD-om o Transatlantskom ugovoru o trgovini i suradnji, kojim bi, prihvate li ga članice EU, korporacije dobile naddržavnu moć i postale ne samo stvarnim gospodarima obaju ugovornih partnera nego i javnim; druga je ona s Grčkom i njenim dugom. Grčka dug ne može vratiti ni servisirati poput poslušne Italije (u kojoj se već skupilo 100.000 potpisa za peticiju o izlasku iz eurozone). Ne pristane li EU na otpis dijela grčkog duga te reprogram ostatka, Grčka će bankrotirati. To će uzrokovati lančanu reakciju u eurozoni. Dogodi li se to istodobno s puknućem američkog prenapuhanog balona dionica, dogodit će se slom bankarstva djelomične rezerve. Grčki premijer Tsipras nije ni mogao očekivati od Putina zajam kojim bi vraćao grčke eurske dugove, Putin je imao dovoljno problema i s obranom rublja, no ono po što je Tsipras išao u Moskvu, to je i dobio – jamstvo za plinovod od Rusije do Grčke. S drahmom ili s oproštenim dugom, imat će energent kojim će moći pokrenuti gospodarstvo. Danas se zbog sankcija Rusiji već čuju i jauci iz njemačkog ministarstva vanjskih poslova, Francuzi šalju delegaciju od 20 zastupnika u Moskvu kako bi se ispričavali zbog sankcija. Tko će sljedeći k Putinu? VeNLO

Doista bilo je pitanje trenutka kada će se pokušati nešto napakirati novom zagrebačko-ljubljanskom mitropolitu Porfiriju. Učinjeno je to nakon devet mjeseci njegova stolovanja u Zagrebu, upravo u uskrsno vrijeme, kada su beogradske redakcije dobile mail s linkom na YouTube koji je trebao prokazati mitropolita kao – četnika. Dakle, u očima javnosti trebao je ispasti upravo suprotno od onoga što govori i proklamira. A to je da je čovjek dijaloga i suradnje, zajedništva i jednakosti. Kao takvoga Zagreb ga je odmah i bez zadrške prigrlio, a on je vrlo brzo uspostavio kvalitetne odnose s političkim vlastima, drugim vjerskim zajednicama, medijima i običnim ljudima, koje susreće na ulici dok se šeće Ilicom u dugoj crnoj mantiji. Njegovi neprijatelji tu su njegovu brzo stečenu popularnost još nekako mogli podnijeti, no nisu mu mogli oprostiti osudu paljenja hrvatske zastave u sklopu Šešeljova ludovanja. To je, očito, bila kap koja je prelila čašu strpljenja u radikalnim srbijanskim krugovima, kako političkima tako i crkvenima. Nije, naime, tajna da nova imenovanja episkopa u Hrvatskoj nisu po volji tvrdom krilu u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Jastrebovima SPC-a odgovarali bi vladike sasvim drugog profila od onih posljednje imenovanih, poput Porfirija Perića u Zagrebu i Jovana Ćulibrka u Pakracu. Tvrdolinijašima trebaju episkopi koji bi odnose s Hrvatima stalno držali zategnutima, dok Neprijatelji su mitropolitu brzo stečenu popularnost u Hrvatskoj još nekako mogli oprostiti, ali ne i osudu Šešeljeva paljenja hrvatske zastave Nimalo nije neobično da su navodno Porfirijevo četnikovanje odmah prihvatili radikalni portali u Hrvatskoj, koji dijele istu stranu medalje s braćom u Srbiji dijaloga s ostalim vjerskim zajednicama ne bi bilo. A to bi odgovaralo i svima na srbijanskoj političkoj sceni, koji su dolijevali ulje na vatru koju je svojim ludostima potpalio Vojislav Šešelj. U svemu, dakako, nimalo nije neobično da su navodno Porfirijevo četnikovanje odmah prihvatili radikalni portali u Hrvatskoj, koji dijele istu stranu medalje s braćom u Srbiji. Na sreću, mitropolit Porfirije odmah je (i to prilično hladnokrvno) reagirao i objasnio o čemu se radi. Referirajući se najviše na svoj dosadašnji rad. Svatko tko pogleda spornu snimku može se uvjeriti da zagrebački mitropolit nije veličao četničku kokardu vojvode Đujića, što mu se imputira. Porfirije Perić nije četnik, što neki očito ne mogu prežaliti.