Potraga za Papandopulom odvela me u Zoo
suradnja Cizelj (lijevo) s radošću je prepustio note
Merkašu na klaviru pratio hrvatski pijanist Zdenko Marasović. “U potrazi za ostavštinom tog u beogradskim krugovima izuzetno cijenjenog umjetnika, doznao sam da je umro potpuno pomračena uma, a nakon smrti u njegov mali stan najprije su ušle službe za dezinfekciju i deratizaciju. Crvene cipelice nestale su i opravdana je pretpostavka da je i ta skladba relativno nedavno završila na smetištu”, napisao je tada Merkaš. Utoliko je bio uzbuđeniji kada smo mu se prekjučer pridružili u novoj epizodi potrage za Papandopulom koja je Merkaša, nakon svih neobičnih mjesta na kojima je već bio, prvi put odvela u zoološki vrt, u zagrebački Maksimir. Tamo ga je čekao zoolog Ivan Cizelj, stručnjak za ribe, vodozemce i gmazove, s hrpicom nota iz ostavštine velikog hrvatskog pijanista i skladatelja Božidara Kunca, brata operne dive Zinke. Trag prema Kuncu Merka- šu se ukazao jedne nedjelje na Britanskom trgu gdje je na buvljaku pronašao program koncerta iz 1943. na kojem je Papandopulove Crvene cipelice izvodio upravo Božidar Kunc. Međutim, u Kuncovoj ostavštini pohranjenoj u Hrvatskom glazbenom zavodu Crvenih cipelica nije bilo, pa je Merkaš kopao i tražio dalje i tako došao do zoologa Cizelja, čiji se djed sredinom 1940-ih oženio tada već bivšom Kuncovom suprugom koja je ostala živjeti u njegovu stanu u ulici Pod zi-
merkašu dom. – Možda tamo ne bude ništa, a možda nađemo Crvene cipelice – govorio mi je Merkaš na putu prema Maksimiru, iskolačivši oči od uzbuđenja pri spomenu ove druge mogućnosti.
Strasni ljudi
Merkaš i Cizelj dvojica su podjednako strasnih ljudi i bilo je užitak slušati kako iskustva razmjenjuju tragač za notama i tragač za rijetkim mravima, zmijama i raznim drugim sitnim i opasnim bićima. Zoolog je muzikologu s veseljem prepustio svežanj listova notnog papira ispisanih rukom Božidara Kunca. Većina su skice, uz poneku vježbu iz harmonije kod profesora Lučića. I rukopis gotovo cijele Kuncove Svečane uvertire za orkestar, koja nije nepoznato djelo, ali taj primjerak rukopisa jest. Od Papandopula ovaj put ništa i Merkaš će nastaviti sanjati i tražiti Crvene cipelice.
se javio ivan Cizelj, zoolog s ostavštinom nota Božidara kunca Bio je užitak slušati kako razgovaraju tragač za notama i tragač za mravima