Na rođendan bih se pitala tko je moja biološka mama

Ne sjećam se kada sam prvi put saznala da sam posvojena. Nije bilo kao u filmovima – popraćeno šokantnim otkrićima i jakim emocijama i suzama. To je jednostavno oduvijek bio dio mene. Naravno, bilo je trenutaka kada sam se osjećala drugačije od ostale djece tijekom odrastanja. Najčešće na svoj rođendan, kada bih puhala svjećice na torti i trebala zaželjeti želju, sjetila bih se svoje biološke majke. Pitala sam se kakva je i imam li nešto na nju – možda boju očiju?! Ali većinu vremena sam se osjećala zadovoljno što sam posvojena, a time i posebna. Moja je mama religiozna pa mi je našu priču objasnila i kao način na koji je Bog htio sastaviti našu obitelj. Tako da sam oduvijek znala da je moj život baš takav kakav je trebao biti i to je nešto što nije bila tajna. Roditelji su mi uvijek ponavljali da su me biološki roditelji dali na posvajanje jer su me voljeli, ali se nisu mogli brinuti o djetetu i zato im nisam zamjerala za njihov izbor. Bila sam zahvalna na mogućnosti koju su mi pružili – lijepo djetinjstvo s brižnim i toplim roditeljima. Godine su prolazile i ja sam bila zadovoljna i sretna načinom na koji sam živjela. Ipak, bilo je trenutaka kada mi je bilo teško povezati se s drugima. Nije se događalo često, a kada bih se našla u takvoj situaciji, roditelji su mi bili podrška. Pomogli su mi razumjeti zašto se tako osjećam, kakva je moja priča od samog početka – barem onoliko koliko su znali i mogli. Znali su da je povijest važna i bili su spremni prolaziti sve dijelove mog najranijeg djetinjstva. Kako sam odrastala, javila mi se želja da pronađem i upoznam biološku majku. Imala sam i dodatni motiv – htjela sam saznati i medicinsku povijest jer sam se suočila sa zdravstvenim problemom, dijagnosticiran mi je rak dojke. Imala sam sreće što sam mogla stupiti u kontakt vrlo brzo jer su podaci bili poznati socijalnoj službi. Odlučila sam napisati pismo biološkoj majci i tako sam i učinila. Još uvijek ne znam svoju biološku majku dobro, ali mislim da joj je drago što sam dobro i sretna. Poslala sam joj jedno pismo, a ona meni nekoliko njih. Kako je moj život u zadnje vrijeme intenzivan zbog zdravstvenog stanja, ne srljam u daljnje kontakte i povezivanje, idem korak po korak. Ipak, ponekad sam nestrpljiva i veselim se svemu što me još čeka, kako u tom odnosu tako i u životu. (Svjedočanstva mladih ljudi koji su se preko Adopte suglasili da ih objavimo u Večernjem listu prenijeli smo u cijelosti uz zaštitu anonimnosti)

Još uvijek ne znam svoju biološku majku dobro, ali mislim da joj je drago što sam dobro i sretna. Poslala sam joj pismo, a ona više njih Posvojila me religiozna mama i rekla mi da je Bog sastavio našu obitelj