Mandžino Priznanje Carvajal me nije ugrizao, ništa se nije dogodilo, kazao je igrač atletica
Mario Mandžukić, koji je protiv Real Madrida nezaustavljivo krvario od siline Ramosova lakta, dan poslije madridskoga sraza na društvenoj mreži priznao je da nije bio žrtva Realova ‘ kanibala’, bradatoga Carvajala. “Susret je bio vrlo težak i obje su momčadi dale sve od sebe, ali za mene nije bilo ničega spornoga, nije bilo ugriza, ništa se nije dogodilo. Sada trebamo razmišljati o vrlo važnome subotnjem susretu s Deportivom! Ajmo, atleti!”, napisao je hrvatski reprezentativac, koji će se s lakoćom sjetiti i boljih dana u sudarima s najvećim suparnikom.
ostali ožiljci i masnice
U ovome je imao po sedam napravljenih prekršaja i izgubljenih duela te ostao bez udarca na gol i bez kreirane šanse. Nije moglo proći ni bez već tradicionalnoga Mandžina folklora, žutoga kartona, već 68. u profesionalnoj karijeri. Mario je ponešto udaraca udijelio realovcima, ali ih je još više primio. Za uspomenu na Sergija Ramosa ostali su ožiljci i masnice... Tako je umjesto Hrvata Atleticov junak protiv Real Madrida postao – Slovenac. Vratar Jan Oblak (22), Mandžin dobar prijatelj, začepio je sve pukotine, branio spektakularno. A zahvalnost za uzlet u prijelomnom trenutku karijere Oblak duguje – Oblaku. Branku Oblaku, legendi jugoslavenskog nogometa i bivšemu treneru Olimpije. – Jan Oblak nije mi ni u kakvu srodstvu. Jedino je rođen u Škofjoj Loki kao i moja majka – kazao nam je 67-godišnji Branko Oblak. Prisjetio se kako je mladoga prezimenjaka postavio na gol Olimpije... – Imao je tada 16 godina. U tadašnjeg prvoga vratara Olimpije sumnjao sam da je bojkotirao u jednoj utakmici pa sam na vrata postavio maloga Jana. Prvo jedno poluvrijeme, pa onda cijelu utakmicu u Mariboru. Iako smo izgubili sa 0:1, mali je bio fenomenalan. No budući da je tada i predsjednik kluba bio umiješan u spomenute mućke, ja sam tada odmah dobio otkaz – ističe Oblak, čiji unuk Nik igra u Melbourne Knightsima, nekadašnjoj Croatiji. Branko Oblak opisuje Jana ne samo kao izvrsnoga vratara nego i – nogometaša. – Da, taj dečko puno zna s loptom, što je danas za vratara najvažnije. I nije mu hendikep što nema košarkašku visinu (visok 186 cm, nap. a.), ni moj suigrač Enver Marić nije bio viši, dok je Ivan Ćurković bio centimetar niži. Vidite kakvo mi Slovenci imamo bogatstvo u vratarima: Handanovića u Interu i Oblaka u Atleticu. Tko je bolji od njih dvojice? Samir je stariji, iskusniji, lukaviji...
Kao dražan Jerković
A kakav je dojam na vas ostavio Mario Mandžukić? – Pratio sam ga još dok je bio u Dinamu. Bio je rasni centarfor, uvijek čekajući loptu sa strane, podsjećao me na Dražana Jerkovića. U Bayernu je bio odličan; ne samo što je bio opasan za gol, nego je znao oduzeti ‘milijun’ lopti. U Atleticu