U Hrvatskoj su treneri najbezvredniji u cijeloj Europi Treneri u HNL-u uglavnom su marionete, trebalo bi im davati više ovlasti. Nažalost, predsjednici klubova nemaju viziju
OTTO BARIĆ
Najpotrošnija roba u hrvatskom nogometu su treneri. Čelnici naših klubova mijenjaju ih češće nego čarape. Stanko Poklepović posljednji je kojemu je uručen otkaz, a Hajduk je tako dobio već četvrtog trenera ove sezone. Klub s Poljuda vjerojatno je i svjetski rekorder u broju promjena trenera u posljednjih 15 godina. Imali su ih čak 28! Ni Dinamo ne zaostaje puno jer od 2000. godine imao je 26 promjena.
Na klupi Dinama 14 dana
Ono što je najgore, neki su na klupi izdržali manje od 15 dana. Đuro Bago na klupi plavih bio je samo 14 dana, od 17. do 31. kolovoza 2004. godine, dok je Ivica Kalinić na klupi bijelih u sezoni 2009./10. bio samo 12 dana. No njega nisu otpustili, već je imao srčanih problema. Uglavnom, uzmemo li u obzir dva najbolja kluba u nekoj zemlji, u Hrvatskoj se treneri mijenjaju najviše u Europi. Dinamo i Hajduk tako su u posljednjih 15 godina prosječno svake sezone mijenjali svaki po dva trenera (točnije 1,8). Puno je to više od prve sljedeće – Grčke, čiji dvojac velikana Panathinaikos i Olympiakos mijenjaju 1,37 trenera po sezoni. Slije- de Srbija (1,2), Turska (0,97), dok je prosjek liga petice 0,6. Najmanje se pak u Europi mijenja u Škotskoj. Tako je Celtic u zadnjih 15 godina promijenio šest trenera, a Rangers osam. Kad bi barem čelnici hrvatskih klubova tako vjerovali trenerima... – Za česte promjene trenera najodgovorniji su čelnici hrvatskih klubova. Nažalost, većina naših klubova loše je vođena, predsjednici nemaju dugoročnu viziju. Pitanje je to i našeg mentaliteta, u kojemu je, kada stvari ne idu kako treba, najlakše smijeniti trenera, a ne podijeliti odgovornost na sve ljude iz kluba i struke – smatra proslavljeni hrvatski trener Otto Barić i dodaje: – Da predsjednici klubova griješe, najbolji je dokaz to što i triput iste ljude postavljaju na trenersko mjesto. Zanimljivo, u posljednjih 15 godina nijedan trener na klupi Hajduka i Dinama nije izdržao dvije godine. Najbliži tome je Igor Tudor, koji je nakon 20 mjeseci sam dao otkaz. Možda ga uskoro po dugovječnosti dostigne Zoran Mamić, koji je na klupi Dinama već 18 mjeseci. – Pravi trenerski rukopis vidi se tek nakon dvije godine, a to razdoblje kod nas nitko ne dobije. Ja sam, primjerice, u Salzburgu i Rapidu bio po šest godina, a ostao bih i dulje da nisam dobio financijski bolje ponude, kao primjerice 1997. iz Fenerbahçea – kaže Barić.
Škoti mijenjaju 0,47 po sezoni, Hrvati su na prosjeku 1,8, a lige petice na 0,6
Problem je besparica
Bivši hrvatski izbornik Barić smatra da bi treneri u Hrvatskoj trebali dobiti veće ovlasti. Nešto slično kao što je sada Rijeka dala Matjažu Keku te kao što u Dinamu ima Zoran Mamić... – Treneri u hrvatskim prvoligašima uglavnom su marionete. Moraju slagati momčad od igrača koje im dovedu sportski direktori, a ti igrači uglavnom nisu one kvalitete kako bi to želio trener. Naravno, veliki problem u hrvatskom nogometu je i besparica. Jer lako je Joseu Mourinhu reći koje igrače želi kada njegov klub ima 100 milijuna eura za ispuniti mu tu želju – kaže Barić. Mala je utjeha Hrvatima da ipak nisu u Guinnessovoj knjizi po brzini smjene trenera. Taj rekord drži brazilski klub Novembro Jau, koji je svog trenera Nema smijenio nakon samo dana, odnosno poraza od Flamenga 1:3 u kupu.