Kada je predstava lako na pozornici igrati

Iznad scene Projicira se što bilježe statične i pokretne kamere, te pametni telefoni

Večer je počela tužno. Na pozornicu je izašao direktor Opere Marin Blažević i održao posmrtno slovo o prvakinji Drame riječkog HNK Andreji Blagojević. Ali, kazališta su obitelji kojima nije dopušteno tugovanje dulje od jednoga govora, a prerano umrla glumica dobila je najljepši mogući memento: predstavu Mozartova Don Giovannija. I to ne bilo kakvu, nego premijernu predstavu. I to ne bilo kakvu premijernu predstavu, nego jednu od onih o kojima će se pričati i koje će se s radošću ponovo gledati.

Vizualni spektakl

“Opera i film ujedno”, “smart(phone) opera”, slogani su kojima je najavljivana nova operna produkcija riječkog HNK nastala u suradnji s New Generation Operom iz Helsinkija. Ideja je jednostavna: predstava se igra u izrazito vrckavoj, ali zapravo sasvim konvencionalnoj režiji Erika Söderbloma. Ali, iznad po- zornice vise dva velika platna na kojima se istodobno projicira ono što bilježe statične profesionalne kamere iz gledališta, potom manje pokretne u rukama snimatelja/statista i na kraju pametni telefoni u rukama pjevača na pozornici. Služe im kao rekviziti, ogledala, dnevnici, knjižice s upisanim ljubavnim pothvatima, albumi sa slikama... Uz ka- zališnog, predstava tako ima i dva filmska redatelja, braću Emila i Artura Sallinena. U domovini Nokije sve to možda i više nije neko čudo, ali u Rijeci je senzacija. Spoj kazališne pozornice i videa, odnosno filma, nije novost. Na Festivalu svjetskog kazališta gledali smo čudesnu berlinsku predstavu Strindbergove Gos- pođice Julije koja se na na platnu smjesta oblikovala u potpuno dovršen i do najsitnijih detalja dotjeran film. Finsko- riječki Don Giovanni prema tehnici je daleko opušteniji, a mobiteli, kao i u životu, služe kao zabava i svakom liku dostupna spektakularizacija samog sebe. No, sva ta igra bila je moguća i privlačna zato što je sa-