u karlovcu se odriču bande šumonja, a u plaškom dobrodošli
Korijeni Stefana Thunberga sežu u mjesto kod Karlovca, gdje se dobro sjećaju i glavnog lika književnog hita
Kažete da je najveće pljačke u povijesti Švedske počinio moj ujak Boris i njegova djeca, a da je moj bratić Stefan o tome napisao knjigu? Nemoguće, da se niste zabunili? Nevjerojatno – nemalo je iznenađen bio Mile Večerinović iz Plaškog u Karlovačkoj županiji. Tom je rečenicom završio našu potragu za hrvatskom rodbinom švedskog pisca koji je rođeno prezime Šumonja prije nekoliko godina promijenio u Thunberg. Zašto je to učinio bit će jasno svima koji pročitaju knjigu “Medvjeđi ples”, koju je nedavno predstavio na Zagreb Book Festivalu.
Tko smo mi da mu sudimo
Stefan Thunberg pisao je o svojoj obitelji, ocu Borisu Šumonji koji je njegova tri brata poveo u 12 velikih pljački koje su izveli u tri godine, a švedska ih je policija uhitila na Badnjak 1993. Nazvani “Vojnička banda”, pljačkali su noću, a danju radili u građevinskim tvrtkama. Fascinantna, ali istinita priča postala je hit u Švedskoj, a veliki će uspjeh zasigurno imati i u Hrvatskoj, posebice jer je podatak objavljen u Večernjakovu intervjuu s Thunbergom i koautorom knjige Andersom Roslun- dom, da je “mozak” brutalnih pljački bio Karlovčanin koji je 1962. emigrirao u Švedsku, zaintrigirao domaću javnost. Stefan Thunberg, koji jedini od braće nije bio u bandi, kazao je i kako želi upoznati rođake u Hrvatskoj. A njegova obitelj, kao i sve Šumonje, potječe iz Plaškog, koje je prije Domovinskog rata imalo više od 5000 stanovnika, dok ih je danas samo 2000. Među njima su i rođaci Stefana Thunberga, od kojih je najbliži bratić Mile. – Znam da je Boris 1962. s još nekoliko prijatelja pobjegao u svijet jer se nisu slagali s tadašnjim režimom. Bili su mangupi koji su htjeli vani pronaći bolji život. Otad nisam bio u kontaktu s njim. Čuli smo nekoliko godina kasnije da se u Švedskoj oženio, da ima četiri sina. Izučio je za stolara pa nas je razveselila vijest da ondje ima čak dvije tvornice, da proizvodi namještaj. To je bilo kasnih 60-ih. Otad nismo više ništa čuli o njemu. Ovo što govorite prva mi je vijest. Mislio sam da ćete mi reći da mi šalje neki volvo, a ne ovo – govori Mile dok se prisjeća ujaka. Zadnji ga je put vidio 1959. pa ga danas, kaže, ne bi ni prepoznao. – Šokiran sam, nikada ne bih pomislio da bi Boris takvo što napravio. Ali ako je odslužio za zločine, tko smo mi da mu dodatno sudimo. I bez obzira na sve, volio bih ga ponovno vidjeti, ipak smo mi rođaci. Još više bih volio vidjeti njegovu djecu. Ako nas Stefan i braća žele upoznati, mi smo tu, u Plaškom, slobodno neka dođu! Dapače, ako je Stefan još u Zagrebu, spojite nas – poručuje Mile.
Nije ga čula pola stoljeća
Objašnjava nam također obiteljsko stablo Šumonja. Djed Milan u Plaškom je imao obitelj i dvoje djece, Mladena i Milku. Mladen se odselio u Varaždin, a Milka je ostala u Plaškom. Ima dva sina, Milu te Nedjeljka, koji živi s obitelji u Zagrebu. No, prije Drugog svjetskog rata djed Milan otišao je u Karlovac i ondje se ponovno oženio te dobio kćer i sina Borisa. – Djed je 1948. došao s karlovačkom obitelji živjeti u Plaški. Bili su ovdje tri godine, u djedovoj rodnoj kući, a onda je prodao svu imovinu i trajno se odselio u Karlovac. Dolazio je, naravno, posjećivati svoju djecu u Plaškom – govori Mile. Drago mu je, dodaje, da su Borisova djeca danas slobodna, da rade i imaju obitelji. A i ne iznenađuje ga odluka da promijene prezime. – Ako je Stefan poznati pisac i scenarist, svaka mu čast. Vjerujem da mu nije bilo lako nakon svega tu priču staviti na papir, ipak su to njegova braća i otac – zaključuje Mile. Obitelj u Karlovcu, međutim, šokirana je Borisovom životnom pričom. Njegova sestra kroz suze nam je rekla da ga nije ni vidjela ni čula više od pola stoljeća te je poručila da se “karlovačka obitelj odriče cijele obitelji iz Švedske”.
voljeli bi, kAžu, vidjeti i njegovA ocA borisA te upoznAti brAću, člAnove “vojničke bAnde”