Roditelji su prodali kravu Perku koju su voljeli kako bi meni kupili harmoniku
nastavak godine bio u bunkeru, u ladici izdavačke kuće Mladost. „Urednik Mladosti Oto Šolc tada se bojao objaviti ‘Zagrepčanku’. Bio je član partije, ali je bio kukavica. Roman je bio diverzija, krik slobode, što se tiče načina pisanja, erotike i spominjanja poštene i jebene radničke klase“, obrazlaže Glumac. Roman možda ne bi u Mladosti još puno godina ugledao svjetlo dana da prije nije objavljen u časopisu Forum iza kojeg je stajao Krleža. Prvo izdanje “Zagrepčanke” tiskano je u to vrijeme u skromnih pet tisuća primjeraka. Odmah je planulo i razgrabljeno te su uslijedile visoke naklade. „I u Zagrebu i u Beogradu za godinu dana Zagrepčanka je bila među deset najtraženijih knjiga“, otkriva Glumac. Roman “Zagrepčanka” u deset je godina prodan u 150 tisuća primjeraka. “Zagrepčanka” je pune četiri godine igrala u HNK. Autor kultnog romana dobivao je ponude Mađara, Čeha i Poljaka da prevedu “Zagrepčanku” pod uvjetom da izbaci pasus koji govori da su „Rusi silovali Čehoslovačku“, ali nije pristao na to. Bio je rezolutan. Njegov slavni roman zapravo je inspiriran stvarnom osobom. „Ona je tada imala 17 godina, bila je maturantica, došla je k meni živjeti nakon što sam se prvi put rastao. Nisam imao hrabrosti da se oženim njome jer sam bio pun ožiljaka. Bio sam kukavica. Priznajem. Onda se ona udala za sedam dana. Sve nagle odluke donose i velike nesreće... Ona je danas sveučilišna profesorica u mirovini. Katkad se čujemo telefonom i još uvijek me pita: ‘Zašto me onda nisi oženio?!’ A ja kažem: ‘Ne znam, bio sam kukavica, drugo ti nemam ništa reći’“, prepričava Glumac. Na vrhuncu spisateljske slave Glumac je od pisanja zaradio priličan novac, međutim, nije ga uspio sačuvati. „Volim novac, ali ga i prezirem. Uvijek sam bio lak na novcu: bio sam džentlmen i prema ženama i prema prijateljima, kupovao sam automobile itd. Konačno, poklonio sam 100 slika i 20 skulptura Virovitici bez ijednog dinara, zbog čega mi nije žao“, obrazlaže Glumac.
Prijelomna razdoblja
Budući da je živio u prijelomnim razdobljima suvremene hrvatske povijesti, Glumac je dobro upoznao mnoge važne aktere hrvatske kulture i politike. Poznavao je gotovo sve krugovaše, intelektualce koji su se okupljali oko Krugova, mjesečnika za književnost. „Neki ljudi su se vrlo nečasno ponijeli prema svojim prijateljima iz generacije krugovaša. Vlado Gotovac i Zlatko Tomičić su stradali u nekoj romantičarskoj ili prosvjetiteljskoj ideji. Tada su ih trebali podržati krugovaši, ali nisu, ostali su po strani“, kaže Glumac koji je 70-ih godina prošloga stoljeća dobro poznavao i dr. Tuđmana, budućeg važnog aktera hrvatske povijesti. Glumac je svojedobno napisao i pozi-