Antifašizam treba odvojiti od komunizma

Proslava ovogodišnjeg Dana antifašističke borbe u Brezovici pored Siska pokazala je da je hrvatsko društvo zrelo uhvatiti se ukoštac s najvećim povijesnim temama. Tome su svakako pridonijeli predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Zoran Milanović koji su, svatko iz svoje političke pozicije, održali dobre govore. To nikako, međutim, ne znači da se trebamo i možemo složiti sa svim njihovim tezama. Činjenica je da je Hrvatska antifašističkom borbom stekla legitimitet u cijelom slobodnom svijetu te da je u pogubnom Drugom svjetskom ratu izborila mjesto na strani zemalja pobjednica. Ali hrvatska pobjeda nad fašizmom nije u isto vrijeme i dolazak slobode i demokracije. Naprotiv, nakon što je poražen nacizam i utemeljena komunistička Jugoslavija, Hrvati su bili izloženi neviđenom progonu. Nije ovdje riječ samo o onima koju su podupirali propali ustaški režim ili, pak, nedužnim civilima koji su pokušali pobjeći s poraženom vojskom, nego su progonu bili izvrgnuti i oni koji nisu imali nikakve veze s pogubnom nacističkom ideologijom. Za 45 godina komunističke vladavine bili su progonjeni svi oni koji su se na bilo koji način suprotstavili totalitarnom režimu i njegovom vođi Josipu Brozu Titu. Stoga se i na Dan antifašističke borbe moramo prisjetiti kakav je bio komunistički režim. Nije se teško složiti s premijerom Milanovićem koji je rekao da hrvatska država nije bila ona koja je nastala 1941. godine, ali je, zbog povijesne istine, trebao dodati da prava hrvatska država nije bila ni ona koja je nastala 1945. Tek je u Domovinskom ratu 1991. godine stvorena slobodna zemlja. A upravo ta sloboda znači da kritički možemo prosuđivati našu povijest, važne povijesne događaje i glavne političke aktere. I to ne samo one vezane uz antifašistički ustanak nego i Domovinski rat koji je, to više nitko ne spori, najzaslužniji za stvaranje današnje Hrvatske.

Društvo je zrelo uhvatiti se ukoštac s najvećim povijesnim temama