Medijske slobode i demokracija u Srbiji očito su još daleko od Europe

HUŠKAČKA RETORIKA Groteskno je što Milanovićevu vladu vežu uz ustaše

Iako su protuhrvatske naslovnice koje, kako je primijetio sam čelnik Nezavisnog udruženja novinara Srbije Vukašin Obradović, “oživljavaju ratnohuškačku retoriku”, objavljene u srbijanskim tabloidima, njihov je utjecaj milijunski na tamošnju javnost. Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković, koji je stjecajem svog posla, upućen u tamošnju medijsku scenu, za te je tabloide rekao da su pod kontrolom premijera Aleksandra Vučića.

Otvara ratove u regiji

Naslovnica jučerašnjeg Informera s nadnaslovom “Ustaški udar na Srbiju” i fotomontažom s naslovom “Milanović Pavelić” nastavak je ustašizacije Hrvatske u očima srbijanske javnosti koji govori da tamošnji mediji, ali i javnost nisu izvukli nikakve pouke iz ružnih ratnohuškačkih vremena iz devedesetih. Premda, i ta skandalozna tabloidna naslovnica samo se naslanja na prosvjednu notu srbijanskog ministarstva vanjskih poslova u kojoj se za hrvatske mjere kaže da su “po svom diskriminatorskom karakteru mogu usporediti samo s mjerama poduzimanim u prošlosti, u vrijeme fašističke Nezavisne Države Hrvatske”. Srbijanski tabloidi pokriće za svoje naslovnice mogu naći i u izjavi svoga predsjednika Tomislava Nikolića u povodu Oluje, kad je rekao da Hrvati slave “kao svoju pobjedu i dan kada su obnovili državu koja im je ostala od Pavelića, a bila priznata jedino od Hitlera”. I to su riječi čovjeka koji se aktivno angažirao kao agresor na tlu Hrvatske te se nikad nije zbog toga pokajao, već štoviše javno je govorio da žali što mu je propao san o velikoj Srbiji te se odbio odreći titule četničkog vojvode zbog čega je Nenad Čanak, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine, nedavno rekao da na njega ne želi trošiti riječi. Stoga ne čudi kako su reagirali na Šešeljeve performanse. Zastupnik Demokratske stranke u srbijanskom parlamentu Borislav Stevanović u povodu jedne od niza ratnohuškačkih izjava Aleksandra Vulina tražio je od Vučića da ga prisili da radi svoj posao, “a ne da otvara nove ratove u regiji”. Dakako, uzalud. Sve je to odraz medijskih sloboda i stanja demokracije u Srbiji. Stoga ne čudi da se sada u Srbiji ne čuje Kako to da nikoga ne zanima ima li istine i argumenata za Milanovićevu tezu o dogovoru Srbije i Mađarske na štetu Hrvatske te, bez obzira na to postoji li takav dogovor ili ne, je li u interesu Srbije da se tako odnosi prema susjedima. I osobito prema Milanovićevoj vladi od koje nijedna hrvatska vlada nije imala više Srba. I da je smiješno Milanovića povezivati s ustašama jer je dovoljno podsjetiti kako je bezrezervno nauštrb i vukovarskih žrtava branio ćirilicu. Kako to da se nitko ne obruši na huškačku retoriku srbijanskog vrha, koja kad se dogodi na hrvatskoj sceni nailazi na sveopću osudu medija i javnosti. Uvijek je isti obrazac, i u povodu presuda iz Haaga, i kad je rečeno da će se zračna luka u Zagrebu nazvati po dr. Franji Tuđmanu, ili kad je najavljena vojna parada za Oluju, pa beatifikacija Alojzija Stepinca, prvo je “tabloidno” reagirao srbijanski vrh pa su se nadovezali i mediji. I izbjeglička kriza nam je pokazala da su mediji i politika u Srbiji još daleko od Europe.

Kako to da nitko ne pita bi li mogli kontrolirati izlaz izbjeglica!? Uvijek isti obrazac, prvo “tabloidno” reagira državni vrh u Srbiji pa mediji