Pletikosa: Večernjakova nagrada veliki pečat
Ostavke čelnih ljudi hrvatskog nogometa bile bi moralan čin, smatra Stipe
ozren Te 2002. godine, na imendan, na Svetog Stjepana, uzeo je nagradu Stipe Pletikosa, tada 23- godišnji vratar Hajduka postao je najbolji igrač Hrvatske. – To je za mene trenutak kada sam postao dio povijesti. U velikoj konkurenciji, ja kao vratar postao sam igrač godine. U srcu mi je pečat, nikada neću zaboraviti tu dodjelu. A bilo je uzbudljivo, borio sam se s dragim prijateljem Tudorom do posljednjeg trenutka – kaže Pletikosa.
Želim raditi u Hajduku
Da, te je godine pobijedio ispred Tudora i Olića, a nada godine postao je Niko Kranjčar. Trinaest godina kasnije Pletikosa je u smiraju karijere, ali još nije rekao definitivno zbogom. Imao je nekih kombinacija s Bundesligom, pa Slovenijom... – Vidjet ću još nekoliko tjedana i tada ću zasigurno presjeći eventualne nedoumice. Održavam formu radeći s Mladenom Pralijom, čovjekom kojem možda najviše dugujem za puno toga što sam postigao u karijeri. Nikad se ne zna, evo prije sedam dana umalo sam potpisao za veliki europski klub, ali ta nekakva saga o mojim neuspjelim transferima nastavlja se i dalje, ha-ha. Nema opterećenja, sada imam vremena biti s najbližima. Kad si glava obitelji s troje male djece, osjećaš odgovornost, možda i pritisak da ne podbaciš u njihovu odgoju. Za- to je bitno odbaciti svoj ego i sebičnost te se posvetiti njima na najkvalitetniji način – rekao je Pletikosa. Njegov životni put nastavit će se u nogometu. Pletikosa ima status nogometne legende, ikone, to je nesporno. – Moja je želja raditi u Hajduku i pokušati mijenjati stvari nabolje zato što znam da znam i da mogu. Uključit ću se onda kad za to dođe vrijeme. Neću srljati, gurati se, laktariti i gaziti druge, ne zato što se bojim, već zato što to nije moje životno načelo. Čekat ću trenutak, on će doći, a ovo vrijeme ispred sebe iskoristit ću za usavršavanje. Kad dobijem priliku, želim biti maksimalno spreman. A hoće li to biti na trenerskoj ili administrativnoj funkciji, vrijeme će pokazati – kazao je Pletikosa. U međuvremenu prati trenersko sazrijevanje velikog prijatelja Tudora, uspjehe u West Hamu Slavena Bilića pod kojim je šest godina igrao u reprezentaciji. – Igor zaslužuje sve komplimente zbog svog rada. Njegova predanost, sposobnost da vježbama objasni igračima što od njih traži, odnos prema njima i poznavanje fizičke pripreme čine ga gotovo kompletnim trenerom. S iskustvom će biti još i bolji i sigurno će doći do velikih klubova. Sa sjetom gledam njegov rad u PAOK-u budući da je tamo i naš dragi prijatelj Ivan Leko. A Slaven? On je tipična hrvatska priča, kod kuće je osporavan, a u inozemstvu uspješan i cijenjen. Ovo što radi s West Hamom čista je fantazija. Sazrio je, u to sam se uvjerio na posljednjem Euru, jer način na koji nas je pripremao i vodio je za almanahe – kaže Pletikosa. Nije Pletikosa odbio razgovor o aktualnom trenutku hrvatskog nogometa. Stigao je novi izbornik Ante Čačić kojeg nekadašnja reprezentativca “jedinica” ne poznaje. – Znam da će mu biti teško s obzirom na okruženje koje vlada oko reprezentacije, jer se njegovo imenovanje vidi kao završni korak privatizacije reprezentacije. Iskreno, skloniji sam dugoročnim rješenjima, nije dobro svake dvi-