Milanović komunicira na primitivan način, što je nedostojno premijera
Milanović me nije razočarao: i dalje s javnošću komunicira na primitivan način što je nedostojno premijera
Sedmi saziv Sabora jučer je nakon četiri godine završio s radom pa smo iskoristili priliku ocijeniti njegov rad s potpredsjednikom saborskog Kluba zastupnika HDZ-a Davorinom Mlakarom. S bivšim ministrom uprave u HDZ-ovoj vladi razgovarali smo i o predstojećim izborima, kao i o aktualnom problemu izbjegličke krize.
:: Nakon prvih dana izbjegličke krize u Hrvatskoj, izgleda da se država organizirala, bez vojske i zatvaranja granica, što je HDZ zagovarao?
HDZ nikada nije tražio trajno zatvaranje granice, tražio je da se granica prema Srbiji privremeno zatvori upravo zato da se sve službe mogu konsolidirati za prihvat izbjeglica. Da se taj prijedlog poslušao, situacija bi bila puno bolja, a naša vlada ne bi bila u zategnutim odnosima sa susjedima. Ostaje vidjeti što će biti kad broj izbjeglica znatno naraste, a to je pitanje dana.
:: Je li ipak trebalo pokazivati zube
susjedima?
Po svim najavama, izbjeglice i dalje dolaze. Koliko god morate biti humani, a nitko ne dovodi u pitanje da tim ljudima treba pomoći najbolje moguće, Vladina je osnovna zadaća voditi brigu o stabilnosti i sigurnosti vlastite zemlje i mogućnosti službi da se uopće nose s tim problemom.
:: Što kažete na premijerov komentar da HDZ ovu izbjegličku krizu koristi kao predizbornu temu i da je to političko lešinarenje?
Premijerove izjave najradije ne bih komentirao. Mislim da je u Hrvatsku uveo nešto što dosad nismo imali, a to je vrlo primitivan način komunikacije s cijelom javnošću, osobito s politič- kim neistomišljenicima. Izbjeglička kriza jest politički problem. Ona nikome ne može koristiti, ja bih mogao tu okrenuti tezu pa reći da je izvanredno dobro došla Vladi da prezentira svoje napore kao brigu za Hrvatsku, kao brigu za izbjeglice i time želi postići političke bodove u predizbornoj utakmici, ali to je vulgariziranje politike i iskorištavanje ljudske patnje i nesreće, to nije moj način razmišljanja. Stoga premijerove poruke doživljavam u svjetlu čitavog njegova mandata, nije me razočarao ni sada, jer uvijek komunicira na isti način, a taj je način po mom dubokom uvjerenju nedostojan predsjednika Vlade.
:: Još nismo vidjeli liste HDZ-a pa
moram pitati jeste li vi na listi?
Ne znam, nisam ih vidio ni ja, a nisam službeno ni s kime razgovarao.
:: Zar liste nisu već sastavljene?
Ne, dosad službeno ništa, a neslužbeno, naravno, zadnjih se dana vrte informacije. Ja jedino znam da se razgovori vode s našim koalicijskim partnerima.
:: Vi ste u Sabor ušli iz druge izborne jedinice, priča se da bi Mladen Markač mogao biti u toj jedinici?
Pod uvjetom da ja budem u toj izbornoj jedinici, ja bih bio presretan da je Mladen Markač sa mnom na listi. Poznajem ga osobno od 1991., imam samo sve najljepše o njemu reći.
:: Ako bude na listi, znači li to da HDZ nema dovoljno prepoznatljivih imena pa mora stavljati generala kojeg građani sigurno vole i biraju?
Mi imamo 200 tisuća članova, imamo puno kvalitetnih ljudi, a pitanje je znamo li ih prepoznati i hoće li uvijek najkvalitetniji biti na listama. Sjajni, kvalitetni ljudi često nisu prepoznati na razini RH, to može biti naš problem, ali ću uvijek pozvati naše birače da nam vjeruju da su oni koji su na listama, iako nisu poznati, najkvalitetniji koje smo imali. A oni će se, siguran sam, dokazati.
:: Kaže Milanović da mu nije jasno kako je ovo novi HDZ kada će na listama opet biti stari ministri?
Važno je da vodi brigu o našim listama, svoje je valjda uredio, no njegova nam pomoć stvarno nije potrebna. On je neki dan u Saboru rekao da je bila katastrofalna vlada u kojoj su sjedili “šukeri, karamarki”, malo se tu gađao i gramatikom, Mlakar, Jandro- ković... možda smo stvarno prestari, možda smo ljudima i dojadili. Mislim da je dobro da vijek trajanja političara u Hrvatskoj ne bude predugačak jer na neki način svojom pojavom i dosadnim ponavljanjem više ljude iritirate nego što ćete dovući simpatija. Trebamo težiti mlađima. No tako stari ipak nismo, a mogu primijetiti da ni SDP ne nudi samo mlade. Poruka gospodinu Milanoviću, ako ikada bude imao prilike to vidjeti, jest da nećemo težiti ni mladima ni starima, naš je osnovni kriterij kvaliteta i rad u interesu Hrvatske. Nama je važno u Sabor dobiti najbolje ljude, odgovorne ljude, trebamo dobiti autoritete za različita područja. Bez obzira na dob, mi ćemo gospodinu Milanoviću ponuditi najbolje kandidate kao protivnike njegovoj izbornoj listi, a on neka pokuša pobijediti sa svojim kadrovima koje je čitava hrvatska javnost upoznala u ove četiri godine
:: Ovo su prvi izbori s preferencijalnim glasovanjem, koliko će se ono odraziti na kampanju?
To je novo iskustvo za naš parlament, jedan preferencijski glas neće biti odlučujući za uspjeh liste, ali može pokazati odnos snaga koalicijskih partnera i nužno dovodi do nečega što ne mora biti najbolji put političke prezentacije, dovodi do natjecanja, kompeticije stranaka koje čine izbornu koaliciju. To će ujedno pokazati strankama što birači misle o njihovom sastavljanju lista i rangiranju kandidata iako jedan preferencijski glas ne može suštinski mijenjati utjecaj stranačkih tijela na sastavljanje lista. Možda će u početku ljudi još uvijek, po navici, vjerovati strankama pa će oni visokopozicionirani osvajati preferencijske glasove. Ona parola “birajmo zastupnike imenom i prezimenom” zapravo je uvredljiva za sve časne ljude koji su u dvadesetak godina ostavili dubok trag u našoj politici. Ni po preferencijskom principu neće birači sastavljati liste, i dalje će to činiti stranke i njihove koalicije, i dalje će netko drugi birati imena, birači će samo imati mogućnost izbora među ponuđenih 14, sada uz korekciju redoslijeda za jednu osobu kojoj daju prednost
:: Do prije dva-tri mjeseca izgledalo je da HDZ lako pobjeđuje na izborima, sad se čini da će to ipak biti tijesna utrka nakon nekoliko premijerovih dobrih poteza?
Uopće ne mislim da će nam biti teže, mislim da naše šanse svakog dana, pogotovo zbog suludog djelovanja ove vlade, sve više rastu. Milanović nije povukao dobre poteze, nego mislim da je izvršio utjecaj na medije da neobjektivno populariziraju njega i njegovu stranku. Zašto je to tako, za HRT mi je jasno jer je on partijski vođen, za sve ostale možemo samo pretpostavljati? Čak i ova izbjeglička kriza, priča o donošenju zakona o švicarskom franku, priča o tome da se jednokratna novčana pomoć dijeli umirovljenicima pred izbore nije ništa drugo nego vulgarna kupnja glasova. Što se tiče ove pomoći umirovljenicima, osim što je uvredljivo jer su mirovine male pa vas netko pokušava kupiti sa 300 kuna, mislim da je i prozirno i nedopušteno financiranje predizborne kampanje. Pa je tako i izbjeglička kriza, koja je u prvim danima pokazala krajnju nesposobnost naše vlade da se nosi s tim problemom, pretvorena u nešto kao organizirani uspjeh službi koje znaju raditi svoj posao, došli smo čak do toga da čujemo da su najveći suradnici na tom projektu s ministrom Ostojićem Angela Merkel i papa Franjo.
:: Milanović predlaže da se Markov trg preimenuje u Trg F. Tuđmana?
Taj obrat u SDP-u bio bi vrlo zanimljiv da nije toliko proziran. To je uvredljivo za hrvatsku javnost, vrlo vulgaran način političkog djelovanja. Tako pokušati dobiti birače centra, desnog centra ili sve one koji misle da je Franjo Tuđman osoba od posebnog značaja za RH, koja je do jučer bila kritizirana od SDP-a svaki put, sada je postao predizborni slogan SDP-a. Niti SDP vjeruje u to što priča niti u to vjeruje sam Milanović i zato je taj neiskreni pristup odiozan, ne možete promijeniti cijelu političku platformu za zadnja tri mjeseca svog mandata računajući da ćete time prevariti birače. A ideja o Trgu sv. Marka, taj trg nosi svoje ime od 13. stoljeća, koliko mi je poznato, bio je nekad i sajmišni trg, a kratko vrijeme zbog specijalnih povijesnih okolnosti i Trg Stjepana Radića. Vraćeno mu je ime s punim pravom, gajeći jasan odnos prema povijesti i stvarno mislim da nema nikakva razloga za njegovo preimenovanje, što, vjerujem, misle i građani koji vole Zagreb i Franju Tuđmana. To se može shvatiti kao Milanovićeva provokacija ili puštanje probnih balona da vidi gdje bi mogao pokupiti simpatije nekih koji prema njemu simpatija nemaju. Franjo Tuđman zaslužuje prekrasan trg, netko je rekao neka razmišlja o Trgu maršala Tita, ali to je inače u nadležnosti Grada Zagreba i, hvala Bogu, o tome ne odlučuje Milanović.
:: Kako vam je izgledao ovaj saziv Sabora i kako je funkcionirao?
Mislim da su Sabor i saborski zastupnici doprinijeli lošoj slici o Saboru u hrvatskoj javnosti, slici kakvu parlament samostalne države ne zavređuje. Ovaj saziv nije onoliko kvalitetan koliko bismo očekivali, a ni onoliko koliko bi morao biti s obzirom na zadaću koju ima. S druge strane, on je marginaliziran isticanjem položaja Vlade u našem političkom životu, a tome je sigurno doprinijela saborska većina umanjujući značaj parlamenta čak i u zakonodavnoj proceduri. Mislim da je vrijednost parlamenta u tome da na adekvatan način odgovori izazovima, a čini mi se da su izazovi i problemi veći nego što je kvaliteta parlamenta koji ih treba rješavati. Dovoljno je reći da smo više od 85 posto zakona donijeli po hitnom postupku, što generira pravnu nesigurnost i suprotno je načelu vladavine prava
:: HDZ-ovci su na početku mandata redovito išli na sjednice odbora, ali kako je mandat odmicao, sve vas je manje. Je li to neka poruka?
Da, to je svakako poruka. Član sam triju odbora i u početku mandata bio sam redovan na sjednicama i često sam predlagao poboljšanja zakona i diskutirao. Nikada nijedan prijedlog nije prihvaćen, odustajanje od nekakve rasprave može izgledati pomalo djetinjasto, međutim stvar je u tome da je tako garantirana većina za donošenje odluka u našim radnim tijelima da mi kao oporba nismo mogli nijedan zaključak ni prijedlog odbora promijeniti s obzirom na broj glasova. Tako ponekad postaju iluzorni naši prijedlozi i primjedbe jer njih ne mo-
Izbjeglička kriza, zakon o švicarskom franku, jednokratna novčana pomoć umirovljenicima pred izbore vulgarno je kupovanje glasova
žete ni uz najbolju argumentaciju, često se događalo i nezavisnih stručnjaka, donijeti na radnom tijelu Sabora, o plenarnoj sjednici da i ne govorim. S druge pak strane, Odbor za Ustav zloupotrijebljen je u ovom mandatu, sada prvi put kao tijelo koje odlučuje i o povredama Poslovnika. To je svoje pravo shvatio na neprihvatljiv način, pogrešno tumačeći pravo i pravne postulate koji su jasni i studentima prava druge godine. Vladajući su pokazali da su spremni i protuzakonito i nelogično tumačiti odredbe zakona i Poslovnika samo zato da se ne bi čula druga strana.
:: Odbor za Ustav pokušao je prije ljeta izabrati ustavne suce, HDZ je u početku djelomično sudjelovao u tome, a onda ste digli ruke i rekli da treba pričekati idući saziv kada istječe mandat još pet sudaca. Zašto niste htjeli sudjelovati u proceduri?
U dosadašnjem radu Sabora uvijek su se svi klubovi zastupnika dogovarali o isticanju prijedloga kandidiranih ljudi na plenarnoj sjednici da bi se na neki način postigao politički konsenzus za izbor sudaca Ustavnog suda. Sada je potrebna dvotrećinska većina za izbor te je neophodno da se klubovi dogovaraju o kandidatima zbog nužne političke podrške i garancije kvalitete rada Ustavnog suda. Čvrsta politička podrška Ustavnom sudu različitih političkih opcija osnažila bi povjerenje u rad suda i spriječila stalno propitivanje odluka koje on donosi. Njegova je uloga nezamjenjiva i moramo shvatiti da će teško izvršavati svoju zadaću ako svi rušimo povjerenje u tu instituciju. Naše nezadovoljstvo odlukama najčešće je rezultat sebičnih interesa. Izbor sudaca ne smije biti predmet vulgarne trgovine, u konačnici rad suda utjecat će na živote svih nas.
:: Tada je Sanja Barić gotovo svima odgovarala, i vi ste rekli je kvalitetna, ali niste glasovali ni o njoj?
Rekao sam da je od kandidata koji su bili na razgovoru prof. Barić ostavila najbolji dojam te i danas tvrdim da je to bilo tako. Jesu li ta impresija i njen rad bili dovoljni za potreban broj glasova, ne znam. Čak bih rekao da je možda ona postala žrtvom ovih političkih razlika unutar parlamenta jer, kada ne postoji volja za razgovor i dogovor, onda i oni najbolji mogu postati žrtvama takve blokade u parlamentu. Nije HDZ namjerno nikoga ovdje dezavuirao kao kandidata ili rušio mogućnost da postane sucem Ustavnog suda, mi smo tražili dogovor. Previsoka je to dužnost i prevažno mjesto da bismo to prepustili ovoj borbi na mišiće, odnosno koliko ćete uspjeti osigurati ruku, i često je u pozadini priča o nekakvim zakulisnim igrama kojima je netko postao sucem Ustavnog suca.
:: Bili ste ministar uprave, reforma javne uprave nešto je što svatko zaziva pred izbore, pa i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko, ali malo tko išta radi na njoj. Zašto?
Zašto je to problem, to možemo nagađati. Držim da je to dijelom problem jer svi misle da reforma rađa nezadovoljne ljude koji će vam se osvetiti na nekim budućim izborima, premda po meni reforma ne znači nužno gubitak radnih mjesta. Cijeli život slušam da trebamo malu, dobro organiziranu, dobro plaćenu i efikasnu javnu upravu, koju danas ugrubo predstavlja oko 230-240 tisuća ljudi. To je ogroman zalogaj za svaku vladu jer, kad računate da je to gotovo milijun ljudi koje bi zahvatile posljedice neke reforme, to je sigurno jedan od motiva zašto političke stranke teško ulaze u reforme. S druge strane, čujete da nam je to jedan od ključnih problema za brži, kvalitetniji razvoj i da je to kočnica nekom ubrzanom razvoju Hrvatske, što može i ne mora biti točna ocjena, ali sasvim sigurno javna uprava nije jedina prepreka koju treba rješavati.
:: Koja je vaša vizija reforme javne uprave?
Moramo objektivizirati kriterije, učiniti je konkurentnom privatnom sektoru. Treba revidirati svu silu agencija, zavoda, instituta i odlučiti da ostanu s konkretnim zadaćama oni koji nam stvarno trebaju. Mislim da smo pomodarski osnivali agencije koje su duplirale kadrove i poslove iako smo trebali reducirati broj ljudi u ministarstvima i njihove nadležnosti da bismo dobili nekakav konzistentan sustav. U našoj viziji mislim da ćemo imati manji broj ministarstava nego ova vlada, mislim da su ministarstva zatrpana operativnim upravnim poslovima koje treba prenijeti na županije, gradove i općine. Središnja tijela državne uprave trebaju utvrđivati politike svojih resora, predlagati zakone u puno manjoj mjeri nego danas i brinuti se o njihovu izvršavanju. Većinu ostalih poslova moraju raditi niža tijela, inače je sustav nelogičan i nepotreban. Jednostavnije je decentralizirati poslove i sredstva koja su za njihovo obavljanje potrebna.
Ne možete cijelu svoju političku platformu u zadnja tri mjeseca mandata promijeniti računajući da ćete time prevariti birače