Ilegalne će migrante neki

Dublinski je sporazum nepravedan prema državama u koje izbjeglice prve stupe stara Pravila Do promjene sporazuma sve zemlje trebale bi ga se pridržavati

“Kada razgovaram s ministrima rada, onda oni govore kako tvrtke imaju potrebu za imigrantima i to je točno. Imat ćemo potrebu za milijun imigranata u duljem razdoblju. No to saznanje suprotstavljalo se izbornim računicama. Kada ti isti ministri odlaze govoriti pred svojim nacionalnim biračima, protive se prihvatu izbjeglica”. To je 2011. godine izjavila tadašnja europska povjerenica za unutarnje poslove, a sadašnja povjerenica za trgovinu Cecilia Malmström.

Povratak u prvu zemlju

Bez obzira na to što postoji Dublinski sporazum, koji su prihvatile sve države Europske unije, kao i neke izvan nje, kojim se reguliraju izbjeglička pitanja, svaka država se prema migrantima ponaša na osno- vi trenutačnog političkog i društvenog stanja u njoj, a neke imaju i zakone kojima se kažnjavaja ilegalna imigracija. Praktički svaki izbjeglica koji uđe bez dokumenta u neku državu koja ima takav zakon, počinio je kazneno djelo. Dublinska konvencija, odnosno Zajednički europski sustav azila (CEAS) prvi put potpisan u Dublinu 1990., a stupio je na snagu sedam godina kasnije, načinjen je na osnovi Konvencije o izbjeglicama iz 1951. i direktivama EU. Doživio je još dvije preinake, posljednja je bila 2013., pa se govori o Dublinu III. CEAS treba osigurati jednostavni pristup postupku azila onima koji ga traže, ali ne samo što ga se države ne pridržavaju, već je nepravedan prema državama u koje izbjeglice prve stupe. To su uglavnom mediteranske zemlje ( Italija, Grčka, Španjolska, Francuska) u koje plovilima dolaze emigranti iz Afrike i s Bliskog istoka, koje su svakog izbjeglicu trebale prihvatiti, identificirati i eventualno mu dati azil ili ga vratiti odakle je došao. S novim valom izbjeglica, koji ide balkanskim pravcem, i druge države su se našle u situaciji u kojoj je Italija već godinama. Sada se govori o promje-