Neki i kažnjavati

ni Dublinskog sporazuma koja bi dovela do toga da izbjeglica izabere državu u koju bi htio otići i da onda ona odlučuje hoće li mu dati azil ili ne. No dok do takve izmjene ne dođe, sve bi se države trebale pridržavati Dublinskog sporazuma. Prema tom sporazumu, ako jedna osoba koja je u jednoj državi podnijela zahtjev za dobivanje azila ilegalno uđe u drugu državu, onda je ta država vraća prvoj. Mađarska je bila u lipnju 2015. preplavljena zahtjevima za dobivanje azila i počela je graditi žičanu ogradu prema Srbiji. U Francuskoj u 2015. godini bilo je do sada 50 tisuća izbjeglica smješteno u centrima, što je 9 posto više nego prošle godine, a što je čak pet puta više nego u Španjolskoj ili 10 puta više nego u Njemačkoj ili 18 puta više nego u Velikoj Britaniji. Francuska je za izbjeglice

Srbijanski predsjednik

(ali ne za promet ljudi i roba) zatvorila nakratko svoju granicu prema Italiji, pa je i neke imigrante iz unutrašnjosti vraćala u Italiju, ali nisu padale teške riječi između Rima i Pariza. U Francuskoj je na snazi zakon iz 2013. kojim su ilegalni imigranti počinili kazneno djelo i mogu biti kažnjeni sa do pet godina zatvora, a predviđeno je i kazneno djelo solidarnosti, odnosno za one koji pomažu tajnom imigrantu.

kazne Mnoge zemlje imaju zakone koji brane ulazak u državu bez dokumenata

Nekažnjavanje migranata

U Italiji je na snazi zakon iz 2002. godine prema kojem se također ilegalni ulazak imigranta smatra kaznenim djelom, s kaznom od jedne do četiri godine, ali postoje mnoge druge okolnosti zbog kojih takve osobe ne završavaju u zatvorima, već ili bivaju izbačene ili dobivaju status izbjeglice. Osim toga pokrenut je postupak uvođenja zakona o nekažnjavanju tajnih imigranata, a ove godine je u Italiju ušlo više od 120.000 izbjeglica. Zakoni su jedno, a političke retorike drugo. Političari mogu i napadati neku družavu ili neku odluku, ali bi se države trebale ponašati prema zajedničkim normama.