U potpunoj histeriji donesen je zakon o CHF koji nije pravedan
RIZIK Kad domaći ili vanjski sudovi pobiju zakonsko rješenje, onda bi netko mogao državi ispostaviti račun od 10 ili 12 milijardi kuna s kamatama...
Ako se država može umiješati u ugovorni odnos dviju privatnopravnih osoba, a što je slučaj kod švicarskog franka, tada je jasno da se takvog tržišta ulagači boje. To bi moglo utjecati ne samo na smanjenje stranih ulaganja nego i na povećanje kamata i smanjenje kreditiranja, ali i moguće povlačenje kapitala banka majki iz zemlje u nekom sljedećem razdoblju. Smatra to bivši čelnik Raiffeisen banke Zdenko Adrović, koji ima i svoj prijedlog za CHF, ali i aktivniju monetarnu politiku koja bi se mogla usmjeriti na povoljnije stambeno kreditiranje. Izglasan je zakon koji rješava, barem tako izgleda, problem korisnika kredita u švicarskim francima. Prijedlog bankari nisu dočekali dobro, vjerojatno ni vi kao bivši bankar? Zakon donesen prije nekoliko dana očigledno je posljedica skorih izbora. Sigurno je bilo boljih i elegantnijih rješenja i modela, ali u nekoj općoj histeriji koja je vladala doneseno je rješenje koje nije ni racionalno, ni pravedno, a ni u skladu s nekim drugim zakonskim rješenjima. Izglasani model ne raspodjeljuje trošak među svim stranama (banke, država i dužnici) i vjerujem da se može lako pobijati pred sudovima. Za nekoliko godina može se očekivati rješenje prema kojem se poništavaju sporne odredbe ovih dvaju zakona i tada će biti problema. Predloženo je više rješenja, više ih je bilo na stolu. Sigurno bi bilo najbolje ono koje bi pravednije rasporedilo trošak. Sada znamo da trošak trenutačno iznosi oko 8,5 milijardi kuna, a na kraju će možda biti i veći. Zašto bi ga samo jedna strana morala snositi, bez obzira na to što tu stranu ne voli dobar dio Hrvata? Ne treba zaboraviti da su sve tri strane bile uključene u proces odobravanja kredita (banke vjerovnici, dužnici i država). Hoće li na kraju ipak trošak snositi država? Za sada je to trošak koji će pravednija je opcija da se trošak rasporedi ovako; 78 do 80% na banke, 18 do 20% na državu i tek nešto na dužnike snositi banke, počevši od ove pa u sljedećih nekoliko godina. Tako će biti sve dok neki od sudova, domaćih ili vanjskih, ne „pobiju“postojeće zakonsko rješenje i onda će taj trošak prijeći na državu. Niti to nije dobro. Tada se možemo svi naći u nezgodnoj situaciji kada netko ispostavi račun državi na 10 ili 12 milijardi, koliko će to već iznositi sa zateznim kamatama. Tome se neće moći radovati niti banke, niti dužnici, niti tadašnji ministar financija. Zato se nije dobro kockati s takvim rješenjima. Vi ste predlagali pravedniju opciju? Više ljudi podržalo je model koji će prije svega raspodijeliti trošak na sve sudionike – veći dio troška na banke (npr. 78-80%), manji dio na državu (npr. 18-20%) i onda manji dio na dužnike. Tome prethodi razdvajanje dužnika u dvije kategorije. Kategorija A plaća po tržišnom kriteriju tečaju (to su oni dužnici koji su iz tih kredita financirali poduzetničke projekte i/ili luksuznu robu itd.) Kategorija B dužnika je ona kojoj se pomaže. Pretpostavili smo da je njihov udio u ukupnim kreditima u švicarskim francima 60%. Ideja je bila da krediti ostaju u CHF, ali ih kategorija B otplaćuje do obračunskog tečaja (npr. 6,39 ili neki drugi), a razliku do tekućeg (spot) tečaja snose banke i država (80-20). Trenutačna godišnja razlika između tekućeg (spot) tečaja i obračunskog iznosi oko 250 milijuna kuna. Dakle država i banke bi dijelile godišnji gubitak od 150 milijuna kuna (60% od 250 milijuna kuna) – u omjeru 120 milijuna kuna banke, a 30 milijuna kuna država. Zašto tako ili slično tome? Zato što bi rješenje trebalo biti sporazumno između banaka i države i to bi isključilo kasnije tužbe, koje su sada vjerojatne i s vjerojatnim ishodom. Takvo ili slično rješenje raspoređuje gubitak ne samo na više strana, nego i na više godina, koje su neophodne za amortizaciju ukupnog gubitka. Zašto s takvim prijedlogom niste izašli kada ste bili na čelu banke? Ili jeste pa se bankari nisu mogli dogovoriti? Zato što je tečaj CHF eksplodirao tek u siječnju ove godine i od tada se pokušava naći rješenje. Vjerujem da bi i banke pristale na ovakvo ili slično rješenje, da se našlo na zajedničkom stolu. Zašto nije? Ne znam. Kakve će posljedice biti za banke? Banke će morati iskazati gubitak u punom iznosu od spomenutih 8,5 milijardi kuna u ovoj godini. Dosadašnji (u proteklih nekoliko godina) prinos na kapital iznosio je oko 45% i razlikuje se od banke do banke. To je premalo u odnosu na relativno veliki kapital koji su vlasnici uplatili do sada i bitno manje u odnosu na banke u drugim usporedivim zemljama. Kapitalna adekvatnost