Splita energiju i oduševljenje
dilo. Arhivska građa pedantno je složena u milijunima spisa i fotografija, likovnim djelima, videouracima, člancima, knjigama. Prikupljao je vrijednu građu oko četiri desetljeća, posjeduje više od 2.000 registratora i pripremljenog materijala za još toliko, 10 tisuća knjiga te poveći broj replika antičkih spomenika. Kad se uđe u Karlov ured, jednostavno “pamet stane”.
“Virus” naslijedio od oca
– Karlo je možda najkorisnija osoba u ovom gradu. To što on ima nema nijedna institucija – istaknuo je dr. Joško Belamarić na prošlotjednom predstavljanju najnovijeg Karlova projekta – kipa cara Dioklecijana kojim je, po tko zna koji put, u Splitu izazvao tenzije. Karlo Grenc je apsolutni autoritet za Dioklecijanovu palaču, nekadašnji ugledni obrtnik, zaluđen i nogometom (igrao je u juniorima Hajduka i Splita) i pjevački nadaren još od vremena kada je s Gertrudom Munitić pjevao u u Katedralnom dječjem zboru. Vrijedan je kao crv i vrlo štur na riječima. Na upit što ga pokreće i odakle tolika ljubav prema Splitu, odgovara: “Voljeti Split je isto što i udisati zrak. Gdje se drugdje siromašni građanin može rađati u carskoj palači, igrati po carskom Peristilu i Vestibulu, jahati faraonsku sfingu kao što sam ja kao dječak činio. Split je čudo već i po svom postan- ku, nastao kao vizija priprostog dječaka iz puka Dioklesa koji je postao carem.” Premda u ćakulama na kavi gotovo svi Karla svojataju i hvale, njegove inicijative nisu adekvatno praćene ni podupirane, poput ove najnovije s Dioklecijanovim kipom. Neki mu prigovaraju da ide dva koraka naprijed, da se trebao konzultirati sa strukom, vlašću, da se mogla napraviti bolja skulptura... A on se, odlučno tvrdi, politikom ne želi i neće baviti. To što možda ide ispred vremena i drugih, u Splitu bi rekli fjakastih, objašnjava: “Ja sam možda previše nemiran iako bih trebao biti u nekim mirnim godinama. Ali ne mogu mirovat’. Kad se smirim, onda ću umrit.” Gdje će biti smješten njegov kip Dioklecijana, rad mladog akademskog kipara Đanija Martinića, Karlo ne želi prognozirati, već odluku prepušta stručnjacima, koji su se već dobrano podijelili. Spominju istočni dio Podru-
Voljeti Split isto je što i udisati zrak. gdje se drugdje siromašni građanin može roditi i igrati u carskoj palači?
Karlo grenc
zaljubljenik u umjetnost i Split ma, Vestibul, pa čak i Rivu. “Da bi se lakše shvatila moja opsesija Palačom i spomeničkom baštinom, moram se vratiti puno godina unatrag, na mjesto rođenja, od Palače 350 metara udaljenu radionicu u Velom Varošu u kojoj sam proveo oko pola stoljeća. Radionica je opsluživala sve gradske kulturne institucije, naravno, i muzeje, a prvi koji je mog oca zarazio antičkim spomeničkim virusom bio je naš najveći arheolog don Frane Bulić. Očeva radionica ponekad je nalikovala umjetničkoj koloniji jer su mušterije bile Meštrović, Vidović i čitava plejada umjetnika, povjesničara umjetnosti, muzealaca, kazališnih scenografa, intendanata, glumaca...”, kazuje Grenc.
Planovi za veliku izložbu
Zaljubljen fanatično u Split nada se kako će se skulptura cara koji je utemeljio Split, grad koji ima njegovu palaču, ali nema i spomenik Dioklecijanu, izraditi u acrystalu za njegovu planiranu izložbu “Dioklecijan, Salona, Split” i u kamenu za gliptoteku. U slučaju da se Grad opredijeli za postavljanje ovog Dioklecijanova kipa u javnom prostoru, izradio bi se i odljev u bronci. Osobito velika želja mu je gliptoteka o caru i njegovu vremenu, u gradu koji ludo i neizmjerno voli i o kojem želi sačuvati svaki vrijedan zapis, snimku, fotografiju. Vjerujemo da će to oni koji bi trebali, to ipak prepoznati.
onima, “Tošto nijedna nema
ija”,kaže instituc Joško
Grencu o rić
Belama