Svaku operaciju prvo, večer uoči, obavim u svojoj glavi
Biti liječnik nije nimalo šminkerski posao. Poziv je to koji uzima danak i u našem zdravlju, vremenu, emocijama... Ma, nema tog liječnika koji će nakon radnog dana, dežurstva, operacije sjesti u auto i otići iz bolnice a da ne prevrti u mislima svakog pacijenta kojeg je primio u ordinaciju, posjetio u sobi ili taj dan operirao, priča dr. Milenović. Power joga i tracking na Sljeme svojevrsni su ispušni ventili bez kojih dr. Milenović, inače putnik i gurman kao svaki pravi Slavonac, ne bi svladao stres koji nosi posao maksilofacijalnog kirurga. Pamtim situacije da sam preko rodbine ljude s vidljivim metastazama nagovarao da dođu na pregled. Došli su, prepustili se i eto ih i dandanas žive - Svaka, ali baš svaka operacija za kirurga, bez obzira na godine i iskustvo, novi je izazov, zadatak s kojim se hvata ukoštac. Nema tu rutine! Ona je neprijatelj posla. I dandanas se za svaku operaciju pripremam tako da je tijekom osobne pripreme “propješačim” korak po korak. Kao što Janica Kostelić prolazi stazu prije nego što krene u slalom, tako ja prolazim milimetar po milimetar put kojim će ići skalpel, igla, ruka, oko... Možda će netko misliti da nisam normalan, no to je jedini način koji poznajem i priznajem. Svaka moja operacija na takav način traje dvostruko dulje nego ona u stvarnosti; prvo se poluvrijeme odvija u mojoj glavi, a drugo u praksi na pacijentu - kazuje dr. Milenović. Nekada ga, priznaje, kolege u čudu gledaju kada suvereno pristupa pacijentu. - Tada im kažem, i u pravilu ih ostavim bez teksta, da sam to sinoć kod kuće operirao - kaže smijući se doktor koji za sebe voli reći da mu radni dan traje i po 19 sati, jer ujutro liječi u Klinici za tumore, a poslijepodne je u privatnoj praksi Poliklinike iMed. liječnici svih specijalnosti, od onkologa do otorinolaringologa, radioterapeuta, kirurga, anesteziologa.... Jednako se borimo za pacijenta od devet i onoga od 99 godina. Ponosim se tim mladim timom specijalista s kojim radim. :: Ponekad se, s obzirom na isticanje problema u zdravstvenom sustavu, čini da je medicina temeljena na entuzijazmu liječnika? Je li tako i u vašem timu? Složio bih se. Pogotovo uzmemo li u obzir činjenicu da je riječ o vrlo mladim specijalistima, a svi su u dobi do 40 godina. Ja sam najstariji među njima. Zapravo podjednako iznenađuje koliko laska ali i izaziva respekt činjenica da su vrlo motivirani i vješti za svoju dob, predani poslu, a ne zanemarimo da u liječenju tumora nema kompromisa. U Klinici za tumore sastavili smo tim liječnika koji je, da tako kažem, na korak do tima za Ligu prvaka. Nedostaju mi još dva specijalista i onda će to biti to. Upravo zahvaljujući takvom stavu trend koji zagovora Klinika za tumore ima uspjeh i vodi prema putu izlječenja čak i kod najtežih slučajeva. Ne postoji ni u jednoj hrvatskoj bolnici mogućnost da se posao od dijagnostike do liječenja obavi na samo jednome mjestu. I što je vrlo važno – samo s jednom uputnicom. Pitam se ponekad, a ne znam zapitaju li se i oni koji bi trebali pojednostaviti sustav liječenja – kako je to između pregleda, operacija, previjanja, kemoterapija i zračenja odlaziti liječniku opće prakse, čekati na red kako bi se dobila nova, i nova, i još jedna nova uputnica. A život vam visi o koncu i svakom danu terapije.
Ništa bez tima
:: Kako ste se vi našli u Klinici za tumore, nakon sjajne karijere u KB-u Dubrava? Dođu neki trenuci u životu, poslu i karijeri kada spoznate da valja krenuti dalje. Moj šef, kolega i prijatelj prof. dr. Danko Velimir Vrdoljak, kirurg i onkolog, koji vodi Kliniku za tumore, “kriv” je za taj trenutak. Ubacio mi je, kako se kaže, bubu u uho pozvavši me. Rekao mi je: “Čuj, Ale, ajde dođi u Ilicu da napravimo najbolji tim liječnika i pokrenemo revoluciju”. Ne mogu reći da sam prečuo poziv, iako ga na prvu nisam baš shvatio ozbiljno, ali mi je cijelo vrijeme to bilo tu negdje. Sve dok mi to nije i treći put ponovio. Tada sam pomislio: Čovjek je O. K., imam njegovu podršku, zaista bismo mogli nešto pomaknuti. I eto me. Cilj nam je, osim liječenja, vratiti reputaciju ovoj klinici. Nije bilo lako otići iz Dubrave, no to je posao, korak u karijeri. Ondje sam mnogo toga kao mladi li- ječnik naučio a i dandanas mi je uzor profesor Mišo Virag. Osim što je vrhunski specijalist, on je i ljudina. No, život i posao idu dalje. :: Govorite o specijalistima kao o vrhunskim sportašima. Kako ih mislite privući? Jesu li i liječnici na tržištu? Točno znam koje i kakve liječnike želim u svom timu. Ili ću ih pozvati i ponuditi im rad u uvjetima kakve ima Klinika za tumore ili ću ih stvoriti. Potencijala među mladim specijalistima ima. I ja sam tako počeo. U našem je poslu važno neprestano učiti, nadograđivati se, usavršavati kako bismo mogli pomoći. Svaki liječnik koji želi raditi ima mogućnosti za rad i razvoj. Život u Hrvatskoj je odličan, iako stanje u zdravstvu nije idealno. Napravimo li reda i izvučemo najtalentiranijie mlade liječnike te im damo priliku za rast, možemo naprijed. :: Medicina napreduje, dodatne edukacije su neophodne kako bi se kvaliteta liječenja poboljšavala. Mogu li to naši liječnici pratiti? Kako? Ne da mogu, već moraju. Bez učenja nema napretka, no treba znati učiti. Liječnički kongresi tek su vrata u svijet novosti koje su svakodnevica medicine. Od specijalizacije za prefabriciranje režnjeva u Škotskoj, laserske kirurgije, mikrokirurške industrije u Glasgowu koje sam prošao, sve je to gradivo koje trebaju proći mladi liječnici koji žele napredovati. Upravo su se takva znanja pokazala presudnima u pomoći pacijentima, ne samo onkološkim bolesnicima. Takav je bio i mali Josip iz Vukovara, koji je rođen bez uha pa smo mu ga “uzgojili” i nadomjestili. Od hrskavice sa šestog, sedmog i osmog rebra oblikovali smo čvrste dijelove uha i ugradili ih u podlakticu da koža obraste oko njih, a potom zajedno sa žilom spojili na glavu. Sve ostalo bila je tek estetska dorada. :: Kako izgleda timski rad tima oko jednog pacijenta? Da biste došli do cilja ima više načina. Da biste došli od Zagreba do Splita možete to izvesti na barem pet načina. No, koji je najbolji? Što ste bliže idealnom rješenju, to ste više na dobitku. Tako je i s operacijama. Biti što brži, bolji i precizniji važno je i za pacijenta, ali i za anesteziologa, asistente i za mene. Zato je svaki pacijent priča za sebe, svaki zahvat misija u kojoj sudjeluje cijeli tim od prvog trenutka, i onkolog, i kirurg, i radioterapeut... Detaljno se raspravi što ćemo i kako, a ne jednom se dogodilo da onkolog ili radiolog dolazi i za vrijeme operacije ako se otkrije neki novi trenutak i treba promijeniti plan i strategiju operacije i liječenja.