U selu koje nema ni dućan sagradila hotel
Ime vile po baKi Prije gradnje hotela morala je napraviti nastambu za koke bake Štefanije
Hotelom s četiri zvjezdice ne mogu se pohvaliti ni sva razvikana jadranska turistička mjesta, a kamoli, reklo bi se, seoce sa svega stotinjak žitelja, bez dućana, kojemu je prva plaža dobrih deset kilometara daleko. U inat uvriježenoj predodžbi i kontra životnih okolnosti koje većinu gurnu više nazad nego naprijed, Duška Pečečnik izvela je to malo čudo u istarskom selu Puntera. Uvjet je bio neobičan, prije hotela morala je sagraditi nastambu za kokice bake Štefanije... Uslijedilo je šest dugih, na trenutke i teških godina, ali baka Štefanija na kraju je mogla biti ponosna na svoju unuku. Duška je uspjela sama, bez podrške muške ruke, sagraditi i 2011. u Punteri, na mjestu stare staje, otvoriti hotel/vilu sa sedam komfornih soba, restoranom, spa zonom, velikim bazenom... – Nije bilo jednostavno, ali još nakon razvoda ‘97. počela sam razmišljati o povratku iz Slovenije u Istru, baki Stefaniji uz koju sam odrasla. Prvo sam razmišljala da otvorim dom za starije, ali propisi su još bili nedorečeni, pa sam se odlučila za avanturu s turizmom. Baka je bila u čudu, ali ne samo ona. Mnogi su se pitali kako će turizam funkcionirati u maloj Punteri, a, osim toga,nisam imala nikakvo turističko iskustvo – govori Duška, koja je u Sloveniji imala uspješnu malu tvrtku za proizvodnju antialergijskih madraca i jastuka. Tvrtku je bez puno žaljenja prodala, a sav novac te još pola milijuna eura kredita, usmjerila u ostvarenje svojeg sna. U petoj godini rada za Hotel Štefaniju, investiciju od milijun eura, znaju i u Americi, Japanu... – Internet je čudo, ne poznaje granice – zahvalna je Duška na modernim tehnologijama zahvaljujući čemu njezinu lijepu, bijelu vilu u Punteri mnogi s lakoćom otkrivaju i pronalaze. – Većina gostiju su nam Nijemci i Austrijanci. Otvoreni smo, inače, cijele godine, s tim da u zimskom razdoblju usluge restorana nudimo samo tijekom vikenda – priča Duška, čiji gosti osim u komforu i odličnoj hrani, uživaju i u istarskim vinima s bogate vinske karte od čak 50 raznih vina. Baka Štefanija i dalje je uz nju, bistra i brižna i u 94. godini, a Duška ima i podršku sina studenta, 23-godišnjeg Roka. Biznis se uhodao, vila se u špici puni po odličnih 160 do 200 eura po sobi. Zimi su cijene upola niže, a za pet godina, računa Duška, vratit će i zadnji euro duga. No, opuštanja za sposobnu, kreativnu Istranku nema: – Baka Štefanija mi kaže da se smirim, čuvam zdravlje, ali ideja o domu umirovljenika mi ne da mira...
Nije bilo lako, ali od razvoda 1997. sam planirala vratiti se iz slovenije u istru U vili Štefaniji gosti uživaju u komforu, domaćoj hrani i čak 50 vrsta vina iz istre