Slastičarnica u vozača po vafle
djeli još i popularne francuske makrone, ali i pojedine kolače koji stoje i do pet eura, što je blizu 40 kuna. Zbog svega toga nekad je ovo mjesto bilo okupljalište francuske buržoazije. Nekada su, a to čine i danas, u ovu slastičarnicu dolazile dotjerane dame na čaj ili toplu čokoladu. I na čašicu tračeva. Dolaze ovamo i poznati sportaši pa je tako isti dan kada i mi svratio francuski teniski reprezentativac Gael Monfils. Francuskih košarkaša tih dana nije bilo jer su se držali režima vezanog uz nastupanje na Eurobasketu i programirani juriš na medalju. Osim konditorskih proizvoda, Meert nudi i tipičnu francusku kuhinju koju nadzire jedan od popularnijih francuskih chefova mlađe generacije Maxime Schelstraete. Kroz njegovo carstvo, kao i kroz sve slastičarske odjele, proveo nas je gospodin Thierry Landron, glavni menadžer tvrtke od 1996. godine. - Radimo na prostoru od 1500 četvornih metara i imamo stotinjak zaposlenih, samo ovdje u Meertu gdje proizvedemo više od milijun vafla godišnje. Osim toga, imamo trgovine još i u Parizu i Bruxellesu. Ono što nas razlikuje od drugih, osim naših recepata, svakako je i estetski izgled kolača oko kojeg se jako trudimo. Sam objekt je već sam po sebi estetski određen odlukom gradskih vlasti o zaštiti kulturne baštine pa se u prednjem dijelu slastičarnice, onom u kojoj se slastice prodaju prolaznicima, ne smije ništa arhitektonski dirati. Uostalom, i sama slastičarnica funkcionira kao da je kulturna ustanova, jer poput muzeja ne radi ponedjeljkom. A “monsieur” Landron je glavni krivac što je bivši vaterpolist Hrvoje Meden, koji je došao odigrati jednu sezonu, u Lilleu ostao živjeti.
Kriv je vaterpolo
- Kao vaterpolist riječkog Primorja, došao sam krajem 1990. i ostao do dana današnjeg zahvaljujući i Thierryju koji je cijelo vrijeme bio angažiran u lokalnom vaterpolskom klubu. Na koncu sam za taj klub odigrao još šest sezona, a pet sam bio trener, uz svoj posao i obiteljske obveze. Kao diplomant Tehničkog fakulteta u Rijeci, danas se pak bavim uvozom transportnih sustava, najviše za poljoprivrednu industriju. Supruga Sanja, profesorica hrvatskog jezika i književnosti, nastavnica je u Hrvatskoj dopunskoj školi gdje izvandomovinsku nastavu pohađa 18 djece i 10 odraslih. Sanja nastavu održava u općinskim prostorijama, i to srijedom navečer, subotom ujutro i popodne i nedjeljom ujutro, a Hrvoje ima svoju tvrtku kroz koju često poslovno komunicira i s Hrvatskom (Rijeka, Vrbovec, Križevci) i pridonosi hrvatskom strojarskom izvozu.