Križanac: Dok vladaju ovi ljudi, nogomet me ne zanima
Rakitić Bez dvojbe zaslužuje Večernjakovu nagradu
Uvijek je bio svoj, od prvog dana, još tamo dok je počinjao u Omišu, pa otišao u Koprivnicu. Znate tu priču, Omiš je tražio 12 tisuća njemačkih maraka odštete, koje Križanac nije imao, pa je uskočio Luka Bonačić i posudio mu novac. Naravno, kasnije je Križanac treneru vratio posuđeni novac, put ga je odveo u Poljsku, u kojoj je postao najbolji strani igrač, a vrhunac karijere doživio je u ruskom Zenitu. Kao stup obrane Zenita, Križanac je osvojio Kup Uefe, prvenstvo Rusije... A tko zna što bi bilo da tada nije uskočio Luka Bonačić. Da, Križanac je uvijek razmišljao svojom glavom. Pa i onda kada se sukobio s izbornikom Slavenom Bilićem koji ga 2006. godine nije vidio kao reprezentativnog igrača.
Uspio i bez kockastih
- Ja nisam od onih koji moraju dobiti poziv u reprezentaciju kako bi se prodali - između ostalog kazao je Križanac u kolovozu 2006. godine. Nakon te 2006. godine Bilić je shvatio pogrešku, kasnije je pozvao Križanca u reprezentaciju, omiški gusar ostvario je svoj san. - U ovakvom nogometu se ne vidim, nemam ja tu što tražiti. Zato sam se i maknuo, jednostavno ne vidim što bih radio u ovakvim odnosima u kojima vladaju sitni interesi. Nije to moj svijet. Ne kažem da neću raditi u nogometu, vidjet ćemo što će donijeti vrijeme, ali u ovim uvjetima nema šanse. Meni to ne treba - jasno kaže Križanac. Aktualna zbivanja prati površno, pročita što se događa. Ne treba mu puno, on sve zna.
Kakvo je ozračje u reprezentaciji vidio sam 2010., zbog toga sam i otišao
Šimunić je pozitivac
- Sve ovo prepoznao sam još 2010. godine kada sam se maknuo iz reprezentacije, a sada, pet godina kasnije, svi pišete o tome. No, pustite mene, ja sam uvijek bio na svoju ruku, korak ispred - kratko će Križanac. U reprezentativnom stožeru Ante Čačića je i njegov prijatelj Josip Šimunić. Iz reprezentativnih dana ostala je nerazjašnjena ona situacija iz Rovinja kada je Križanca i Šimunića izbacio iz reprezentacije. Prava istina nikada nije izašla na vidjelo, o tome šute i Križanac, i Šimunić, i Bilić. - Joe mi je prijatelj, mogu mu zaželjeti sreću, a nije moje da komentiram je li se trebao prihvatiti uloge pomoćnika. U svakom slučaju, on je pozitivac - kaže Križanac. U izboru za nogometaša godine nije dvojio ni trenutka. - Zar je moguće da bilo tko misli da je netko bio bolji od Ivana Rakitića. Pa on je s Barcelonom osvojio sve što je mogao osvojiti, odlično se u uklopio u stroj koji je vladao klupskim nogometom - kazao je Križanac. No, iz Barcelone nije najbolji svjetski stoper po Križančevu ukusu. - Za mene je broj jedan Sergio Ramos - zaključio je Križanac. U utorak bira Andrej Panadić