Irska danas prima imigrante, prije ni Irci nisu ostajali ovdje
John Connolly irski je pisac čija se djela ne bave ničim irskim. Glavni junak u popularnom serijalu njegovih krimića, privatni detektiv Charlie Parker, Amerikanac je, nimalo Irac, ali zato tipičan globalni junak modernog vremena, razočaran, ali i neodoljiv tip, stvoren u tradiciji američkih klasika tog žanra. Od Connollyja, koji je ovaj tjedan na Zagreb Book Festivalu predstavio krimić “Duša u plamenu”, saznali smo kako Parkerova “neirskost” nipošto nije slučajna. – U američkom krimiću prepoznao sam način da pobjegnem od očekivanja koja okružuju irske pisce u smislu naslijeđa, i od toga o čemu oni mogu pisati. Zadani način za irske pisce zaručenost je s ‘irskosti’, a ne mogu smisliti ništa s čime bih se manje htio zaručiti od ‘irskosti’.
Parker je bivši policajac koji lovi ubojicu svoje kćeri i žene. Je li on tipičan antijunak?
Uopće ne mislim da je on antiheroj. On je ljutit, on je PTSP-ovac, ali vodi ga snažan osjećaj suosjećanja, i nesposobnost da okrene leđa onima koji pate. Irski pisac Edmund Burke jednom je napisao: “Sve što je potrebno da zlo trijumfira jest da dobri ljudi ne čine ništa.” Parker odbija ne činiti ništa jer bi ga to učinilo sudionikom onoga što se događa.
Živite u Dublinu i u SAD-u?
Radio sam u Maineu kad sam bio mlađi. Činilo mi se da je to djevičanski teritorij za krimiće jer većina krimi-pisaca iz Mainea ne iskorištava krajolik i povijest Mainea kako sam mislio da bi se moglo. Ovo se najviše odnosi na Stephena Kinga.
Bili ste novinar The Irish Timesa, slobodnjak, ali novinarska profesija vam se zamjerila. Zašto?
Jednostavno preferiram pisati fikciju. Novinarstvo je bio način da me plaćaju za pisanje, i jedno vrijeme sam uživao u tome, ali moje je srce pripadalo drukčijoj vrsti pisanja.
Charlie Parker uopće nije anti-junak. On je ljutit, on je PTSPovac, ali ne okreće leđa onima koji pate
Ponekad ipak radite intervjue, najčešće s književnicima?
Intervjuirao sam sve pisce koji su mi bili interesantni, među njima Jamesa Leeja Burkea, Johna le Carréa and Stephena Kinga. Intervjui su na mojoj web stranici. Vjerujem da sam u tim intervjuima uspio postići drukčiju perspektivu kao književnik koji intervjuira druge književnike.
Zbog čega ste se odlučili za svijet romana? Mogu li knjige danas išta promijeniti u svijetu?
To je teško pitanje. Na jednoj razini to je samo instinkt: znate koja vrsta pisca želite biti, potajno, uvjeren sam da mnogi novinari žele pisati fikciju, ali što dulje ostaju u novinarstvu, to je manje vjerojatno da će uspjeti u tome. Možda je dio fascinacije fikcijom u razlici između stvarnosti i istine. Zainteresiran sam otkrivati istine, a ja mislim da je svijet čudniji nego što to realistična proza dopušta pokazati. I, hej, možda jednostavno želim zabaviti ljude. Eskapizam nije loša stvar.
Većina Iraca želi krstiti djecu i podržava gay brakove. Irci su katolici a la carte