IVAN VILIBOR SINČIĆ
Da smo mi i Most išli zajedno, imali bismo 40 mandata. Ali Petrov nije htio raditi tu jednu novu priču
Čelnik Živog zida uvjeren je da treća opcija može uzeti vlast u Hrvatskoj, a da je dokaz tome i popularnost njegove stranke
Prvi čovjek Živog zida Ivan Vilibor Sinčić već je četiri mjeseca saborski zastupnik, aktivan je, sudjeluje u raspravama, no ne bavi se prepucavanjima ni prošlošću. Drži se tema o kojima je govorio i u kampanji i često proziva kolege za nerad. Razgovarali smo ovih dana u Saboru da čujemo kako vidi aktualnu političku situaciju, kakve ima planove, što se događa u Živom zidu...
Je li se vaša percepcija Sabora promijenila otkad ste zastupnik?
Naravno. Očekivao sam da će ova Vlada početi s radom puno jače, no to se još nije dogodilo. U Saboru imamo proceduralnih problema, nemamo kvorume za odbore ni za glasovanje, a zbog svega trpe odluke koje ne možemo donositi. Zbog nečijih političkih igara i zato što nema osjećaja odgovornosti trpi narod. To vidim kao nastavak otuđenosti političkih elita od građana i njihovih potreba.
A kako ocjenjujete rad Vlade?
Rad Vlade je razočaravajući, do danas Vlada nije sastavljena, nedostaju ljudi na određenim mjestima, zbog toga se ne donose odluke. Nikakve ozbiljne mjere ni nekakvi zakonski prijedlozi od Vlade nisu došli, to su samo neke izmjene i dopune ili usklađivanje s EU. Njihov plan reformi u biti nisu nikakve reforme, to je kontinuitet rada prošlih Vladi, to je “business as usual”. Najavljuje se prodaja državnih tvrtki, dizanje poreza na nekretnine, smanjenje prava kao što je odlazak u mirovinu i nova zaduženja. Mi smo protiv rasprodaje državne imovine, pogotovo onoga što posluje pozitivno poput Podravke i to za neke smiješne iznose, tim više ako znamo da se sve to radi ne zato da bi se uložilo u neki projekt obrazovanja ili gradnje nekog tehnološkog centra nego da bi se zakrpale rupe u proračunu. To je neodrživ proces i besmisleno je tako voditi državu. Ako se nešto želi napraviti, premijer se mora suočiti s određenim interesima i lobijima u pravosuđu, agenciji za upravljanje državnom imovinom, u narodnoj banci, na HRT-u, u lokalnoj samoupravi... Ali vidimo da toga nema i to osjećaju svi građani.
Stalno se najavljuje preslagivanje vladajuće većine, je li se vama tko obratio?
Nije nitko, ja u tome ne želim sudjelovati jer bi to bila izdaja birača. Time se stanje ne bi nimalo promijenilo. Što bi to promijenio Zoran Milanović da opet preuzme mjesto premijera, vjerojatno bi nastavio politiku kakvu je radio i u svom mandatu. Vlada premijera Oreškovića u biti radi kontinuitet politike Zorana Milanovića. Nema nitko hrabrosti dirati u institucije koje sam nabrojio i njih reformirati. Mi se bavimo samima sobom, ne govorimo toliko o ustašama i partizanima, ali govorimo o tome kako ne bismo smjeli govoriti o ustašama i partizanima, što je opet ista stvar. Sabor se ponaša kao da su svi problemi riješeni pa mi imamo vremena i luksuza baviti se političkim problemima, a u biti nemamo vremena jer gubimo stanovništvo svaki dan. Sami sebi smo svrha, punimo medije međusobnim sukobima i obračunima. Osobno nikada nisam sudjelovao u besmislenim raspravama o prošlosti, želim raditi samo konstruktivno, a ne trošiti energiju na ideološka prepucavanja.
U Saboru ste uvijek sami, ne može vas se vidjeti da se družite s ostalim zastupnicima, ne pijete s njima kave?
Nemam tu praksu, naši su odnosi protokolarni i kolegijalni jer to posao zahtijeva. Jedan zaposlenik u Saboru rekao mi je da su vladajući i oporba kao brat i sestra. Sabor je kao kazališna predstava, u sabornici se posvađaju pa poslije zajedno piju kavu. Ja u tome vidim otuđenost od stvarnih briga naših građana. Warren Buffett je, mislim, rekao: “Stavi političara na minimalnu plaću i gledaj kako se brzo stvari mijenjaju.” Očito da dok god kolege u Saboru ne osjete teret problema na svojim leđima, neće im davati toliku pozornost. To je ona stara – sit gladnome ne vjeruje i zato treba smanjiti privilegije zastupnicima kako bi direktno osjećali ono što osjećaju i građani koji su ih izabrali u Sabor.
Kako onda gledate na ideju Mosta da se zastupnicima daje osnovna plaća od 3-4 tisuće kuna, koja onda raste temeljem dolazaka zastupnika u Sabor?
Podupro bih takvu ideju, nešto slično sam i ja predlagao, da se zastupnicima da prosječna pla-
Glasat ću za to da se smijeni Karamarka jer se tu radi političkoj korupciji i sukobu interesa. To je megaafera i nadam se da ćemo doći do istine o Ini i da ćemo je sačuvati
ća. No ne vjerujem da će Most to provesti niti da će im to uspjeti jer im namjera nije iskrena. U proceduri još od prvog dana Sabora stoji njihov prijedlog da se zastupnicima ukine mogućnost primanja plaće godinu dana nakon prestanka mandata, taj prijedlog stalno pada na dno dnevnog reda i nikako da se provede.
Goran Marić iz HDZ-a i Most u proceduru su uputili izmjene Zakona o HNB-u, podržavate li ih?
Drago mi je da se konačno priča o HNB-u kako treba u Saboru, no to što je zakonom predloženo, da nitko ne može biti u savjetu dulje od dva mandata, to da se pošalje revizija i da je drugačija vrsta izvješća svakako je korak naprijed, ali nisam htio potpisati tu inicijativu jer smatram da su to mrvice u odnosu na ono što treba napraviti. Mi smatramo da HNB treba raditi u korist gospodarstva Hrvatske, a ta je stavka maknuta iz zakona prošlim izmjenama i za to trebamo potpuno novi zakon. EU je znatno ograničila ulogu HNB-a, ali čak ni te ograničene alate mi ne koristimo te u najvećoj mjeri ovisimo o izvorima novca iz privatnih banaka kojima često nije u interesu financirati domaće projekte. Tražimo zbog svega smjenu guvernera i savjeta, promjenu monetarne politike, eskontne stope, ukidanje klauzule… Iz EU dolaze signali protiv ovog prijedloga i kako se ne smije dirati u HNB, no mislim da je to posljedica pritisaka koje je guverner napravio preko svojih veza. Ako je ovo hrvatska država, a jest, onda mi imamo pravo regulirati rad svojih institucija.
Živi zid se isprofilirao na borbama protiv deložacija. Što se s time događa, dojam je da ste stali s obranama otkad ste u Saboru?
Nismo mi stali, nego su stali ovrhovoditelji. Baš je nedavno trebala biti deložacija u Lepavini, koju je pokrenula Raiffeisen zadruga, no čim smo mi najavili odlazak tamo, ovrhovoditelj je odustao. Većina je slučajeva u zadnje vrijeme takva, čim najavimo da dolazimo na deložaciju, ovrhovoditelj kaže: “Ipak nećemo sada provesti deložaciju, napravit ćemo u neko neodređeno vrijeme u budućnosti”.
U posljednje vrijeme u medije izlaze vaši bivši članovi koji kažu da vi, vaša djevojka Vladimira Palfi i Ivan Pernar vodite neku svoju politiku te da praktički Živi zid ne postoji. Kakvi su to problemi u Živom zidu?
Nema nikakvih bitnih problema u Živom zidu, imamo 14-15 tisuća članova, razvijamo se jako dobro, primamo velik broj novih članova svakodnevno i pripremamo se za lokalne izbore. Ti se ljudi ljute jer sami nisu ušli u Sabor pa traže nekakvu odgovornost, to je smiješno, mi smo napravili čudo što smo u nekoliko godina došli do toga da smo parlamentarna stranka. Dio članova koji je otišao nakon izbora imao je sebičnije i prizemnije interese od općeg dobra, a mi ne želimo takve ljude u politici jer onda nema potrebe za nama. Nama trebaju borci, hrabri ljudi koji gledaju opće dobro i koji se žele suprotstaviti mafiji.
Kako vidite mogućnost pobjede neke treće opcije na izborima, čini se ipak da SDP i HDZ imaju najveći broj birača koji izlaze na izbore zbog njih?
Treća opcija ima svoju šansu, ja mislim da je imala šansu već za ove izbore. Treće opcije dobile su nekih 700 tisuća glasova zajedno, ali su raspršeni, pa sad treba naći načina da se sve to skupi na jednu listu. S druge strane treba potaknuti i onih 40 posto građana koji ne sudjeluju na izborima da to promijene. Vjerujem da u Hrvatskoj već sada postoji potencijal da neka treća opcija potpuno preuzme vlast, da smo mi i Most išli zajedno, tu bi bilo barem 40ak mandata, no nažalost nismo jer je Božo Petrov očito htio biti Karamarkov sluga, a nije htio raditi jednu novu i drugačiju priču. Određenim reformama može se smanjiti glasački potencijal velikih stranaka, ljudi su na sve moguće načine vezani uz njih. Ako radite u knjižnici, lovstvu, ministarstvu, Fini, postoji velika šansa da ste vezani, ovisni ili dužni velikoj stranci što ste tu i dosta često morate slikati za koga ste glasali. To je jedan feudalistički odnos iako više nemamo kmetove, nego tako vezane građane. Trebao bi svaki birač gledati ne samo ono što je dobro za njega nego i za sve oko njega, to je ispravan način razmišljanja u politici. Treba uvijek gledati opće dobro i, kad ono prevlada nad osobnim interesima ili interesima lobija, onda će Hrvatska krenuti naprijed. Lijepa kuća ne vrijedi puno ako je u devastiranoj četvrti, isto tako ne može meni biti dobro ako je ljudima oko mene loše.
Stalno se govori o novim izborima, da se dogodi da vi, kao sada Most, dobijete 20-ak mandata, kako biste se tada postavili, morali biste se okrenuti nekom od velikih?
To je jednostavno, ako bi u 21 sat predsjednik DIP-a proglasio neslužbene rezultate, onda bih ja kao predsjednik stranke u 21.05 sati proglasio sve naše zastupnike oporbom. To je kraj priče, nemamo više što razgovarati o nekim drugim scenarijima. Kad bismo mi imali zastupnika koliko ima Most, mi bismo imali puno, puno bolje rezultate jer bih ja mogao slati troje ljudi da idu u DORH pitati zašto neki predmet nije riješen, jer naše institucije pale na guranje. Papirima ne možete riješiti stvari, nego ih morate gurati, raditi pritisak i onda oni rade za ono za što su plaćeni. Mi smo prije svega reakcija na neučinkovite institucije, a ne da smo mi ti koji krše zakone.
Neki kažu da je Živi zid radikalan i vaše ideje vode k anarhiji?
Sad je anarhizam s ovim što institucije rade i tužno je da mi njih moramo podsjećati da rade svoj posao. Naš posao nije samo uredski, naš je posao terenski među građanima, to je način rada u koji mi vjerujemo, volio bih da se nešto može napraviti bez pritiska i na fin način, ali očito tako ne ide.
Aktualna je afera Konzultantica, SDP traži opoziv prvog potpredsjednika Vlade i šefa HDZ-a To- mislava Karamarka, kako ćete vi glasovati?
Glasat ću za to da se smijeni jer se tu radi o političkoj korupciji i sukobu interesa. Napravit ćemo analogiju, zamislite da je ovo ratno vrijeme, Karamarko je hrvatski general, bori se protiv neprijatelja i godinama govori “ja sam domoljub i borim se protiv neprijatelja, borim se za nacionalne interese, za Inu, HEP...”, a istovremeno osoba s kojom je on jako blizak i s kojom živi savjetuje neprijatelja. To je u najmanju ruku politička izdaja, gaženje principa, činjenje štete državi i građanima te sukob interesa – sukob javnog i privatnog interesa. Iz svega što sam prije iznosio o problematici Ine vjerujem da je Karamarko u sukobu interesa, nadam se da će se napraviti i saborsko istražno povjerenstvo, da dođemo konačno do istine o cijelom slučaju Ine, ne samo o ove dvije arbitraže. Želim da sačuvamo Inu kao našu nacionalnu kompaniju, ona se zadnjih deset godina devastira, ogroman broj kvalitetnog kadra je otpušten, uništava se maloprodaja, izgubili smo naftna polja u Siriji, beskrajan je popis. To je megaafera i nadam se da ćemo doći do istine o Ini, da ćemo je sačuvati kao našu naftnu kompaniju i da će se konačno početi sankcionirati svi oni koji su sudjelovali u toj devastaciji. Naš pravosudni sustav štitio je sve oni koji su to radili, u tome su sudjelovali Sanader i njegova Vlada, dakle u određenoj mjeri i današnja predsjednica RH i Karamarko. Glasat ću da se smijeni i zbog afere Soboli, jer i to treba istražiti, ne vjerujem da tu nema ništa niti vjerujem našem pravosudnom sustavu kad se radi o gospodarskom kriminalu.