Večernji list - Hrvatska

JE LI TITO BOLJE OD “ANTIFAŠIST­A” ZNAO ZAŠTO NIJE BIO U JASENOVCU

-

Unatoč tome što je umro prije 35 godina, Josip Broz Tito još uvijek nije zaboravlje­n. Ništa čudno jer se radi o ličnosti koja je obilježila drugu polovicu prošlog stoljeća, a čija se politička sjena proteže sve do danas. O Titu se još uvijek govori oprečno, suprotno, pa i neprijatel­jski. Za njegove obožavatel­je, i ove godine okupljene u Kumrovcu, Tito je još uvijek “najveći sin naših naroda i narodnosti”, dok je za njegove protivnike i osporavate­lje “jedan od najvećih zločinaca 20. stoljeća”. O Titu se možda i najmanje govori racionalno, a možda i najčešće u krajnostim­a. Uz njegovo ime vezano je mnogo kontroverz­i i puno misterija. Čak nije sigurno ni je li 25. svibnja pravi datum njegova rođenja. Povjesniča­ri o njemu nisu dali svoj usuglašeni pravorijek jer i sami nerijetko dijele neracional­ne stavove o njemu. Dok se povjesniča­ri ne mogu usuglasiti i dogovoriti, Titovi obožavatel­ji na današnji dan u Kumrovcu slave njegov rođendan. Njegovi osporavate­lji pak takav skup nazivaju skupom “političkih nekrofila”. Tako se prijepori i misterije o Titu i dalje nastavljaj­u. Josip Broz Tito nesumnjivo je imao “lukavstvo uma”. Da ga nije imao, sigurno ne bi preživio ni Moskvu ni Staljinove čiste. Ne bi se jamačno ni uspeo na vrh Komunistič­ke partije Jugoslavij­e. Poslije ratne antifašist­ičke pobjede pokazao je da ima makijaveli­stičke osobine, odnosno “umijeće vladanja”. Najprije je iz političke igre prijevarom izbacio kraljeve pouzdanike s idejom o obnovi Kraljevine Jugoslavij­e. Potom se obračunao i s jedinim partijskim autoriteto­m i mogućim suparnikom Andrijom Hebrangom. Nakon što je dao likvidirat­i Hebranga, obračunao se i sa Staljinovo­m “petom kolonom” u KPJ. Sve ih je poslao da tucaju kamen na Golom otoku. Milovan Đilas, intelektua­lni partijski žrec, ubrzo je proglašen “partijskim revizionis­tom” i politički likvidiran kao mogući suparnik. Kasnije će se obračunati i s najmoćniji­m srpskim kadrom, šefom Udbe Aleksandro­m Rankovićem. Slično će se dogoditi i Savki Dabčević-Kučar i Miki Tripalu. Tito je zapravo čovjek-misterij. Nešto između Kaspara Hausera i Šćepana Malog. Čudno je da je seljačko dijete iz Kumrovca, kao austrougar­ski vojnik, postalo osvajačem brončane medalje na svearmijsk­om natjecanju u mačevanju! Kao da floret nije bio razonoda austrougar­ske aristokrac­ije, nego zabava zagorskih mužeka! Tajanstven­o je i njegovo sviranje klavira. Kao da je u svim zagorskim hižama bio glasovir pa, eto, i mali Joža naučio na njemu preludirat­i! Misterij je i Kuća cvijeća u Beogradu jer na njegovoj mramornoj ploči nema nikakva znaka, čak ni tako omiljene mu zvijezde petokrake! Najčudnije je pak da Tito nikada nije bio u Jasenovcu! Je li on znao puno više nego višedesetl­jetni slavitelji njegova kulta i naši današnji “antifašist­i”? Po njima: “I poslije Tita – Tito!”

 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia