Novinari i čitatelji u nadmetanju tko je veći negativist

Prateći medije dojam je da je negativistički pristup novinara, koji su u stanovitom smislu moderni reakcionari, osnovni novinarski stav. Vjerovati suprotno i tražiti argumente ne bismo li dokazali da ono što je tema dana baš i ne izgleda onako kako se čini te pomalo vući unatrag, postala je standardna novinarska disciplina. Stoga mnogi medije doživljavaju kao propagatore negativizma. To ipak nije novinarski specifikum, čitatelji se ponašaju slično ili jednako. Kad mediji objave negativnu priču, mnogi je građani dožive kao dobru, ali i obratno, kad se objavi pozitivna priča, oni je okarakteriziraju kao lošu. Konkretno: Večernji je list prošlog tjedna objavio svjedočenje Roberta Grgića, 35-godišnjaka iz Slavonskog Broda koji se s obitelji vratio u Hrvatsku, pokrenuo biznis i počeo novi život. Kao dječak u ratno doba otišao je u Australiju, diplomirao kriminalistiku i maštao o povratku. S mlađim bratom Ivicom nekorišteni je poslovni prostor ušteđevinom pretvorio u salu za organizaciju svadbi, proslavu krstitki, pričesti, krizmi, rođendana i drugih svečanosti. Već prve godine bio je u plusu, a posao i dalje ide dobro. Takvu priču, primjer da se može drukčije, u vrijeme kad mediji bruje o iseljavanju mladih i kvalificiranih, naročito iz Slavonije, nijedan novinar ne propušta. A što kažu čitatelji? Evo nekoliko mišljenja: “Koliko je on ušparao u Australiji za tih 22 godine? Došao u Hrvatsku to promijeniti u kune. Dajte molim vas... nemojte me nasmija- vati, svugdje je bolje nego u lijepoj našoj korumpiranoj i opljačkanoj Hrvatskoj, gdje samo opstaju kriminalci.” “Koja je ova glupost! Ili je ovo plaćeni oglas...?” “Kaj nije uložio u neku proizvodnju, a ne sala za svadbe. Daj, molim te, koja glupost.” “Pare koje si zaradio u tuđini ti donosiš u tu istu državu zbog koje si morao bježati, da te još jednom dokrajči! Hehe.” I jedno od rijetkih drukčijih mišljenja: “Volio bih da je u članku spomenuto koliko je ljudi zaposleno, ako uopće je. Kolike su im otprilike plaće... Svakako pozitivan primjer, sigurno bolje od članaka o tome kako svakodnevno po četiri autobusa ide iz Osijeka u Njemačku...” Nova TV emitirala je u Provjerenom pozitivnu priču u vezi s ise- ljavanjem iz Slavonije, a gledatelji su je dočekali na nož: “Lupetate gluposti kao i obično. Što niste snimili prazne lokale po Osijeku?... a i ono par scena koje ste pokazali na kratko, a to je centar Osijeka, izgledaju sramotno i tužno...” Ni Večernjak ni Nova TV ne tvrde da problem iseljavanja ne postoji, štoviše, svakodnevno upozoravaju na taj problem, ali u općem su crnilu našli drukčije, svjetlije primjere. I što se sad događa? Čitatelji i gledatelji dobru su priču doživjeli kao lošu. Premda će neki reći da je u spomenutim primjerima na djelu tzv. intelektualni negativizam koji podrazumijeva suprotstavljanje svakom mišljenju, čini se, bez uvrede, da je u pitanju obrazac ponašanja trogodišnjaka koji ne razmišlja, nego napravi uvijek suprotno od onoga što mu je rečeno.

Je li to intelektualni negativizam ili obrazac ponašanja trogodišnjaka koji napravi uvijek suprotno od onoga što mu se kaže