Orešković je shvatio, a Petrov nije da HDZ sam ‘rješava’ svoje šefove

Do izglasavanja (ne) povjerenja Karamarku u sabornici ima vremena pa možda u Mostu shvate lekciju i suzdrže se do “prave” akcije

davor.ivankovic@vecernji.net Tihomir Orešković, za razliku od mladog i nabrijanog Bože Petrova, shvatio je da je stvar u tajmingu i da još nije kucnuo trenutak da se iz Vlade izbacuje Tomislava Karamarka. Stoga je njegova izjava kojom je zasad “vratio” Karamarka u politički život rezonska. Da je dao potporu zahtjevu Mosta, to bi vodilo izglasavanju nepovjerenja Karamarku, ali i tjeranju HDZ-a na rušenje cijele Vlade i pokretanje novih izbora, dakle do kombinacija u kojima Oreškovića više ne bi bilo, barem ne kao premijera. Stoga je on ozbiljno shvatio najave iz HDZ-a (i to od protivnika Karamarka) da neće prihvatiti da im šefa ruše na inicijativu Petrova i SDP-a. – Za šefa HDZ-a mjerodavna je “uprava poduzeća” – navodna je izjava jednog od moćnika HDZ-a. Drugim riječima, HDZ voli sam “rješavati” svoje šefove. No Orešković se nije obvezao “grliti” Karamarka do kraja života. Prije bi se moglo zaključiti da je to grljenje jednokratno. I Orešković je kazao da čeka nalaze institucija o Karamarkovima, kao i da Petrov ima pravo na svoje mišljenje, dakle nije ni ratovao s Petrovljevim mišljenjem o odlasku Karamarka.

Put je trasiran

Činjenica je, međutim, da je put trasiran, sada slijedi izborni sabor HDZ-a koji bi trebao rezultirati prvim korakom ka rješavanju problema Karamarko. Očekuje se da će rezultati izbora za članove Predsjedništva omogućiti “zaokruživanje” šefa stranke novim ljudima. Ako Karamarko izgubi većinu u vrhu HDZ-a, a inzistirat će se ubuduće na punoj primjeni Statuta, dakle da odluke donosi Predsjedništvo, a ne šef sam, više neće biti Karamarkova ili soliranja njemu odanih koji su sumnjivim aktivnostima i otvorili prostor za afere. Bude li na saboru stranke stvorena “nova realnost” u HDZ-u, ona će imati odraza i na situaciju u Vladi. I onda ovisi o Karamarkovu ponašanju koliko će se dugo zadržati.

Povratak u Tompojevce

No Karamarko je već sada usamljenik. Kažu da je njegovo micanje pitanje tehnike i forme. Vladajućim političkim centrima moći u Republici Hrvatskoj primarno je, naime, sačuvati Vladu, nastaviti reforme, jer u suprotnom, s novim izborima ušli bismo u politički ciklus u kojemu ćemo izgubiti još idućih 6-9 mjeseci za “vožnju u mjestu”. Nadalje, izvana gledajući na Republiku Hrvatsku, osjeti se da se ide u dobrom pravcu kad su u pitanju brojke, deficiti, kamate, strategije. Orešković i Kolinda Grabar-Kitarović vrlo dobro predstavljaju zemlju i činjenica je da Hrvatska izvana sigurno izgleda ozbiljnije no iznutra. Gdje, vidimo, svaki bedak koji ima zastupnika-dva misli da može presudno utjecati na raspored političkih snaga u državi. Do izglasavanja (ne)povjerenja Karamarku u sabornici ima vremena i možda u Mostu shvate lekciju pa se suzdrže do akcije koja neće rezultirati i njihovim povratkom u Tompojevce, Kopanice i Metkoviće. Sjetimo se što je doživio Dražen Budiša kada je pozvao svoje ministre na izlazak iz Račanove Vlade. Svi su ostali, a on otišao. A što se Karamarka tiče, on je dobio žuti karton i njegovo prvo “lutanje” bit će ujedno i crveni karton nakon kojega ga više neće “vraćati”. Ni Orešković ni HDZ.

Prilično je očigledno da se ovaj politički rašomon ipak ne može razriješiti, a da ne bude očerupanih na sve strane. Unatoč utemeljenom racionalizmu Milijana Brkića koji polazi od elementarnih karijerističkih pitanja koja će si prije svih svaki zastupnik Mosta morati osobno postaviti pri odlučivanju o davanju (ne)povjerenja prvom potpredsjedniku Vlade. I, premda je HDZ-u s obzirom na sve okolnosti afere s Tomislavom Karamarkom sada najmanje do novih izbora na kojima bi izgledno ovaj put pobijedio SDP s ionako, nakon ovog iskustva i bude li uopće potrebe za tim, vjerojatno puno jačim pregovaračkim potencijalom pri sastavljanju Vlade. No, lavina koju je pokrenulo propitivanje interesne povezanosti šefa HDZ-a s MOLom, a još više njegova neprimjerena napadačka reakcija (umjesto da je odmah kao otvorena knjiga stao pred javnost), odvela je Most i HDZ na politički “put u pakao”, što se sada u atmosferi političkih iracionalnosti čini prilično izglednom, ako ne i neizbježnom opci-

Izgubi li Karamarko većinu u vrhu stranke, više neće moći solirati ni on ni njemu odani Most i HDZ, a onda i birači, trebaju SDP za rušenje Karamarka i Vlade, a onda i za novog mandatara i za izbore

jom. Taj simbolični put popločan je SDP-ovim pločicama, ali nije im ga izgradio tim Zorana Milanovića već su se vladajući sami doveli u situaciju iz koje se ne mogu izvući bez formalne potpore SDP-a. Zastupnici Mosta jedino glasovanjem za prijedlog SDP-a mogu izbaciti Tomislava Karamarka iz Vlade. Potom i HDZ za rušenje takve Vlade i raspuštanje Sabora treba podršku SDP-a, na što dakako mogu računati. S tim da, odluči li se HDZ za nove izbore, sa SDP-om – jer bez njih nema dvotrećinske većine, a bez ostalih mogu – morat će izabrati ustavne suce. Bez kvoruma na Ustavnom sudu, a to znači bez izbora barem jednog ustavnog suca (iako, zašto ih ne izabrati svih deset po svomu), nema tko proglasiti izbore ustavnopravno valjanima... No, SDP i dio Mosta mogu i spriječiti nove izbore u pregovorima o novom mandataru. Već sljedeći tjedan, kad se očekivalo predlaganje kandidata za Ustavni sud, vidjet će se koliko je kome stalo do izbora na kojima bi i birači mogli većinski birati SDP.