OREŠKOVIĆEVA HAZARDERSKA IGRA KAKO BI MOGAO ČASNO UZMAKNUTI
Tihomiru Oreškoviću, nekadašnjem Tevinu top menadžeru i sadašnjem predsjedniku hrvatske Vlade, mora se priznati jedno: čovjek ima smisla za dramu. Na vrhuncu političke krize – u situaciji kad pola Hrvatske već tjednima slaže scenarije pokušavajući odgonetnuti tko će pobijediti u ratu HDZ-a i Mosta – on na ostavku poziva ključne igrače svoga tima, Karamarka i Petrova! I političku krizu dovodi do usijanja. Taj je potez za većinu političara u ovoj zemlji bio posve neočekivan, čak šokantan. U prvom redu zato što ga je malo tko očekivao od politički neiskusne osobe, ali i zbog toga što je riječ o manevru čovjeka koji, kako je to već tisuću puta rečeno, nema izborni legitimitet te ne može ostavku zahtijevati od dvojca koji je prošao izborni proces i koji drži ključeve ove Vlade. Njegov potez izaziva brojna pitanja, no istaknut ćemo nekoliko najvažnijih. Prvo, je li riječ o državničkom potezu Tima Oreškovića koji, znakovito spominjući iznimno važan sastanak u SOA-i, samo
Ako je ovo državnički potez kako bi zaštitio interese RH, tada ga nije povukao samostalno
štiti nacionalne interese RH, koji su kudikamo važniji od političkih karijera dvojice ljudi? Ako bi to bilo točno, takav se potez ne može povući samostalno, bez konzultacija s predsjednicom, koja je i prema Ustavu jedan od stupova stabilnosti Hrvatske. Drugo, je li moguće da je Orešković zaigrao samo svoju, doduše hazardersku igru na sve ili ništa kako bi konačno uspostavio red u Banskim dvorima i postao premijer s punim autoritetom? I time istodobno omogućio častan uzmak Karamarku, kojemu u Saboru prijeti ponižavajući opoziv? Petrov je u toj varijanti samo kolateralna žrtva. Ako je tako, vjerojatno je i sam bio svjestan da je riječ o potezu kojim će častan uzmak omogućiti – samome sebi. No najvažnije je pitanje, što je u ovome trenutku interes Republike Hrvatske: nestabilna Vlada koju bi podržala neka nova, labilna većina u Saboru i koja svaki čas može pasti, ili pak novi izbori? Znamo li da nestabilnost ne donosi ništa dobro, odgovor je jasan. Uostalom, bilo bi i najpoštenije odluku prepustiti biračima.