U Rijeku dolazi i slavni Sjón, koji piše tekstove za Björk, ali i operna libreta
VBZ je objavio peti roman islandskog pisca “Plava lisica” u prijevodu njegove prijateljice Tatjane Latinović, koji je ove godine izveden u kazalištu u Pragu
Među piscima čiji nastup na Devetom riječkom sajmu knjiga i festivalu autora Vrisak nikako ne bi trebalo propustiti i islandski je pisac Sjón, čije je pravo ime Sigurjón Birgir Sigurdsson. Rođen je u Reykjaviku 1962. godine, a u književni svijet uputio se kao pjesnik koji je u petnaestoj godini sam sebi objavio zbirku “Sinovi”. Sjón je jedan od osnivača Meduze, islandske grupe nadrealista koja je snažno utjecala na umjetnički život Reykjavika i u kojoj je i upoznao pjevačicu i svestranu umjetnicu Björk. Kao pisac, Sjón je svestran, objavljivao je zbirke poezije, romane, kazališne komade i knjige za djecu. Ipak, poseban status međunarodne zvijezde postigao je pišući tekstove za Björk. Tako je baš Sjón napisao stihove za pjesmu “Oceania” s kojom je Björk otvorila Olimpijske igre u Ateni, kao što je napisao i tekst za pjesmu koju je Islanđanka skladala za film “Ples u tami” Larsa von Triera, za koju je uz nju bio nominiran i za Oscara. Ali, on piše i libreta za opere i tekstovne predloške za oratorije i svira gitaru. Surađivao je i s gudačkim kvartetom Brodsky, a zanima se za islandski folklor i islandsku bogatu tradicionalnu književnost koja datira još od 13. stoljeća.
“Plava lisica” na hrvatskom
Do sada Sjón nije bio objavljivan u Hrvatskoj, no ovaj propust ispravio je VBZ objavivši Sjónov roman “Plava lisica” u prestižnoj biblioteci Europa u trideset knjiga, i to u prijevodu Tatjane Latinović. Sjónove su knjige objavljene u trideset pet zemalja, a velik uspjeh u svijetu imali su i njegovi romani “Iz usta kita”, “Mjesečev kamen – dječak koji nikad nije bio” i “Muza koja šapće”. Engleski jezik naučio je samo zbog Davida Bowieja kojim je bio (i ostao) duboko fasciniran. U Rijeci će se na Vrisku predstaviti u četvrtak 9. lipnja u 20 sati u klubu Bačva, i to uz prevoditeljicu Tatjanu Latinović i svoju hrvatsku urednicu Sandru Ukalović. Naravno, Sjón nije pravo umjetnikovo ime, nego pseudonim. Zašto ga je uzeo? – Bio sam prilično mlad kad sam počeo pisati poeziju i slikati s idejom da mogu nešto podijeliti sa svijetom. Ne mogu se sjetiti da sam uopće sumnjao u to hoće li to biti objavljeno. Kako su mnogi moji uzori imali umjetnička imena, mislio sam da ga i ja moram imati. Ime su promijenili, recimo, Halldór Kiljan Laxness (pravo ime Halldór Guðjónsson), Islanđanin, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, ili od stranaca David Bowie (David Robert Jones). Tada sam shvatio da moje pravo ime, Sigurjón, u sebi skriva riječ koja bi mogla biti moje novo ime. Izbacio sam “igur” iz sredine imena i postao Sjón, a riječ sjón znači pogled, vid. Tada sam mislio da to ime pokazuje ono što sam smatrao zadaćom pjesnika – da treba biti “oči svijeta”. Tako sam razmišljao kad sam imao petnaest godina. Usto, moj nadimak u djetinjstvu bio je Sjonni. Za mene je to bilo dio igre. Umjetnička imena kao da pomažu izvući kreativnu osobu iz nas. Pomažu da se odmakneš od sebe i onda stupaš u interakciju sa svijetom gledajući ga iznad svog vlastitog ramena – objašnja Sjón svoj pseudonim pod kojim je prepoznat u svijetu, ali i u Islandu.
“Plava lisica” u kazalištu
Kada govori o svojim romanima (do sada ih je objavio sedam, a “Plava lisica” mu je peti po redu) Sjón ističe da većina njegovih romana govori o odnosu Islanda sa svijetom, i to iz perspektive pojedinaca koji nisu dio sila koje kreiraju svijet. – Moje priče smještene su u različita povijesna razdoblja, i to u 17. stoljeće, 19. stoljeće, rano 20. stoljeće, Drugi svjetski rat. Rezultat toga uvijek je eksperiment, spoj prošlog i sadašnjeg – objašnjava Sjón, koji je početkom ove godine posjetio Ljubljanu i Bratislavu, a bio je i u Pragu, gdje je po njegovu romanu “Plava lisica” postavljena i kazališna predstava. Glavni lik Abbu tumačila je mlada umjetnica rođena s Downovim sindromom. – Sjónove su knjige jedinstvene. Mislim da je on uspio uhvatiti nit klasične islandske književnosti i oživiti je. Uspio se povezati s autentičnim Islandom i uvesti ga u 21. stoljeće, prikazati jaku povezanost Islanđana s prirodom i to spojiti s modernim vremenom. I još važnije – spojiti razum i srce – izjavila je o svom suradniku i prijatelju Björk. No, karizmatični islandski pisac (koji je bio i u Frankfurtu, gdje je mali Island s nešto više od 300.000 stanovnika bio zemlja gost!?) nije jedina zvijezda riječkog Vriska. U Rijeci će gostovati i iznimno kritični grčki autor Christos Ikonomou s romanom “Nešto će se dogoditi, vidjet ćeš”, trenutačno jedan od najjačih autora iz Estonije Tõnu Õnnepalu kojem je VBZ objavio roman “Pogranični teritorij”, finska autorica Riikka Pulkkinen čija je “Istina” prevedena na čak sedamnaest jezika, belgijski autor Dimitri Verhulst s romanom “Nažalosnost stvari”, ali i ciparska autorica Myrto Azina Chronidi s romanom “Eksperiment”.
Ovaj multimedijski projekt ideja je redatelja Tagemosea, koji me pozvao da zajedno pišemo scenarij. Trebalo nam je nekoliko godina, ali ispalo je zaista dobro