Podupire li Kolinda i Jokićev stav da su Hrvati krivi za agresiju JNA?
Subota 28. svibnja Antifašist koji je uspostavio fašistički sustav – Tito
Tko je mnoge svoje drugove koji su mu smetali u usponu na vrh Partije izdavao Staljinu koji ih je onda smicao? Tito. Tko je bio na čelu vojske koja je neposredno poslije Drugog svjetskog rata bez suđenja ubila na desetke tisuća Hrvata što leže i u stotinama masovnih grobnica koje se i danas otkrivaju i istražuju? Tito. Tko je bio na čelu države koja je imala političke zatvore, prema riječima jedne Židovke koja se spasila iz Auschwitza, a potom završila na Golom otoku, gore od gulaga koji su Rusi izmislili, a jugokomunisti usavršili? Tito. Tko je bio na čelu države koja je, osim što je protivnike ili izmišljene protivnike komunizma, ne samo progonila nego po inozemstvu i okrutno ubijala? Tito. Koji je “antifašist” uspostavio režim isti kao fašistički, nacistički i staljinistički? Tito. Puno, dakle, razloga da ga se slavi kao što se slavio danas u Kumrovcu, što je mnogo opakije od pozdrava “za dom spremni”. No tko je i što povijesni uzor Milanovićima, Pusićkama, Mesićima, Orepićima, Cvitanima, Bajićima i drugima koji “za dom spremne” kažnjavaju, a one koji se kunu Titu ostavljaju na miru? Tito i njegovi zločini.
Nedjelja 29. svibnja Razgovor male Kolinde i nastavnika povijesti
Evo jedne naivne priče. Nastavnik povijesti pita učenicu Kolindu Grabar-Kitarović što misli o tvrdnji voditelja reforme školstva Borisa Jokića da su 1991. godine odluka Hrvatskog sabora o nezavisnosti i referendum o odvajanju od Jugoslavije “praćeni tragičnim ratom s jugoslavenskom vojskom”. Mala Kolinda odgovara: “Odluka u Saboru i referendum dogodili su se poslije i kninskih balvana, i krvavog Uskrsa na Plitvicama, i pokolja hrvatskih policajaca u Borovu Selu, dakle poslije početka agresije, pa gospodin Jokić krivotvori povijest”. Te još upita: “Gospodine nastavniče, kakva je to reforma školstva koju vodi takav čovjek i kakva je to moja imenjakinja i prezimenjakinja, predsjednica države, koja ga odlučno podupire?” Nastavnik joj odgovori: “Ona je odrasla, drukčija je od tebe, predsjednica je države koja se želi svidjeti svakome i tako zaslužiti i drugi mandat, pa makar pristala i na krivotvorine i na nijekanje temelja ove države.” Učenica će na to: “Gospodine nastavniče, može li se kad odrastem i meni dogoditi da budem takva?” Nastavnik joj odgovori: “Možda i može, ali prvo moraš biti predsjednica države”.
Ponedjeljak 30. svibnja Bilaverova montaža na slici kao jedinstvo HDZ-a
U jednom današnjem intervjuu Tomislav Karamarko je na pitanje o istupima na općem saboru HDZ-a Andreja Plenkovića, koji ga je kritizirao, i Franka Bilavera, koji je zbog toga Plenkovića napao, odgovorio: “I te istupe smatram pokazateljima demokracije. Svatko ima pravo reći što misli, ali jednako tako mora biti spreman na kritiku svoje izgovorene riječi”. Toj Karamarkovoj pohvali demokracije u stranci nedostaje za njega gorka istina da je Plenković jedan od najrespektabilnijih članova HDZ-a, a Bilaver jedan od najkompromitiranijih. Mediji su sada s veseljem podsjetili kako je Bilaver postao poznat kada je kao HDZ-ov čelnik Americi, s jedne fotografije snimljene u vrijeme Sanaderova posjeta SAD-u, izbrisao ministra Biškupića koji se slikao s Bushom, i umetnuo sebe, te montažu objavio na stranačkoj internetskoj stranici. Osim što baš ne služi na čast Karamarku što ga brani jedino takva osoba, Bilaverovo navrtanje na slici nije daleko od sličnosti s dojmom o jedinstvu u HDZ-u i velikoj potpori predsjedniku stranke što se htio nametnut na velikom skupu, s dojmom koji je također neka vrsta montaže.
Utorak 31. svibnja Jedva su čekali odlazak ‘diktatora’ Tuđmana
Najnoviji podatak: na 58. smo mjestu od 61 svjetske ekonomije. Ili – najgori u Europskoj uniji. Takvi nas podaci svako malo razvesele pa se možda treba sjetiti Tuđmana i stvaranja hrvatske države koju je malo tko u svijetu očekivao i htio. Možda su neke mračne međunarodne sile ovako razmišljale: napravio si državu nama unatoč, ali budi bez brige – do kraja ćemo je oslabiti. Tuđman je, i poslije ratnih razaranja, u naslijeđe budućim vlastima ostavio podnošljivo stanje u zemlji, sa samo devet milijardi dolara duga inozemstvu, od kojeg je polovica otpadala na bivšu državu, i sa sačuvanim nacionalnim bogatstvima, pa do njegove smrti nijedna banka ili strateška državna tvrtka nije bila u većinskom stranom vlasništvu. Zato se jedva čekao “odlazak diktatora” kako europski i svjetski grabežljivci više ne bi imali glavnu prepreku u jeftinom kupovanju banaka, Plive, telekomunikacija, Ine... Sjećate li se kako su se Picula i Račan već prvih dana nakon ulaska u Banske dvore na početku 2000. godine hvastali kako je Hrvatska s novom vlašću (poslije neomiljenog Tuđmana) postala “miljenica Europe”. Otada su je do danas bruxelleski vazali na Griču i Kaptolu, koji su je rasprodavali, a ni ostacima nisu znali upravljati, pretvarali u miljenicu posljednjih mjesta na europskim i svjetskim gospodarskim ljestvicama.
Srijeda 1. lipnja Ljevičari najbolje znaju što je to govor mržnje
Izvrstan tekst filozofa Nevena Sesardića pod naslovom “Smrt komunizmu, verbalni delikt narodu (Zašto kažnjavati mržnju)” izazvao je u lijevim medijima podosta protivljenja pa i – mržnje. Zauzimajući se, naravno, za kažnjavanje nasilja i poticanja na nasilje, Sesardić piše: “Ali zašto kriminalizirati i mržnju? Zanimljivo je da zakon uopće ne precizira ni što se podrazumijeva pod ‘mržnjom’ ni što znači ‘poticati’ na mržnju. I upravo je rastezljivost i nedefiniranost tih ključnih pojmova ono što će neizbježno stvoriti pravnu nesigurnost i na taj način imati veliki efekt na građane.” Pa ipak, što je govor mržnje, znaju ljevičari, a to je vrlo često i ono što je samo domoljubno. Sve pak što oni govore je demokratsko. Naravno, slijede ih i baštinici jugokomunizma, Ostojići, Cvitani, Bajići, Orepići..., kojima je, na primjer, zločin sve “ustaško” a ništa partizansko i komunističko. A kad i “ustaškog” ponestane, ima rješenje. Recimo – svastika.
Četvrtak 2. lipnja Nedarovitim redateljima plaća za pljuvanje po RH
Po sudskoj presudi bivša intendantica riječkog HNK Nada Ma- tošević ovršila je to kazalište i uzela oko 115.000 kuna. Riječki gradonačelnik Obersnel je na sjednici Gradskog vijeća nijekao taj podatak. Ali ga je razotkrio vijećnik Hrvoje Burić koji je izjavio kako su Obersnel i društvo raskinuli ugovor koji su sami sastavljali “kako bi na mjesto dotadašnje intendantice Nade Matošević postavili Olivera Frljića”. Te se pita “jesu li oni uopće uračunljivi”? I nastavlja: “Zar je želja da svog ideološkog miljenika brže-bolje postave na čelnu funkciju HNK bila jača od zdravog razuma koji im je morao govoriti da će odštetu za to platiti građani Rijeke”. To je ekipa “koja je apsolutno nesposobna voditi ovaj grad” pa se “skriva iza ideoloških podjela koje sami potenciraju”. A za te podjele dara imaju nedaroviti kulturnjaci, pogotovo kazališni redatelji poput Frljića i Kurspahića. Lijevi političari koji ih plaćaju na pljuckanje im predaju Hrvatsku i Domovinski rat kao što su svojedobno hrvatsko oružje predali zločinačkoj jugovojsci.
Petak 3. lipnja Bivši komunisti pokreću istrage kako im se digne
Nevjerojatno je obrazloženje istrage USKOK-a protiv bivšeg HDZ- ova gradonačelnika Omiša Ivana Škaričića – plaćao je “za grad potpuno nepotrebna istraživanja javnog mnijenja”. Tko to određuje što je, a što nije u politici nepotrebno? Zašto se, na primjer, ne povede istraga protiv predsjednice države, premijera i ministra vanjskih poslova zbog trošenja novca na nepotrebna putovanja, protiv saborskih glavešina zbog nepotrebnih sjednica, kojekakvih odbora i drugih tijela, protiv ministra kulture koji daje novac za nepotrebne filmove Vinka Brešana ili kazališne predstave Olivera Frljića i Mirana Kurspahića, protiv organizatora tolikih nepotrebnih svečanosti za koje se troši novac iz proračuna... Procjena da su istraživanja za Omiš bila nepotrebna svojevoljna je i subjektivna procjena USKOK-a. Tako Dinko Cvitan, policajčina Orepić što nam je došao iz JNA, i drugi represivci, sve sami bivši komunisti, mogu po subjektivnoj procjeni pokrenuti istragu protiv svakoga na koga im se digne ona stvar, a uvijek se digne na ideološki podražaj i na ljude zdesna, dok lijeve kriminalce ustrajno i sustavno štite.