Stotine malih hotela na prodaju, traže pomoć ministra
Ušteda od čak Guše ih visoki troškovi i administracija
Da sad počinjem, ne bih bio mali hotelijer, nego iznajmljivač. To je bitno manji angažman, kaže vlasnik malog hotela Radmila Kovačević U Živogošću se prodaje hotel s osam soba za 1,48 milijuna eura, u Vodicama s 13 soba za šest milijuna, u Ližnjanu s 25 soba za 1,7 milijun, u Selcu sa 60 soba za 12,5 milijuna, u Opatiji s 21 sobom i tri apartmana za dva milijuna, na Malom Lošinju s 11 soba za tri milijuna eura... U oglasnicima su stotine hotela, što stvarnih s uhodanim biznisom, što netom sagrađenih objekata koji tek trebaju postati hoteli, što zgrada u kojima je neka druga djelatnost. Na prodaju ih je, kažu u agencijama za prodaju nekretnina, nikad više. – Ponuda stalno raste. Mi nove vlasnike tražimo za dvadesetak malih hotela, ali kupaca nema. Posljednji smo hotel prodali prije četiri godine – kaže voditelj pulske agencije RE/MAX Robert Pinzan, koji ističe da su interesenti mahom iz Njemačke, Austrije i Švicarske. – Sve uglavnom završi na raspitivanju, cijene su visoke. Onih koji grade da bi prodali uvijek je bilo, ali zašto iz turizma žele i oni koji su u tom poslu već desetljeće i dulje? Neki od tristotinjak vlasnika malih hotela, kapaciteta do najviše 50-60 soba, s dva-tri ili više milijuna eura od prodaje hotelijerstvo bi zamijenili mirnijim životom. Drugi su se, pak, netom riješili dugoročnih kredita i ne bi u novi dužnički krug, a bez toga ne ide, jer su im hoteli zreli za re- noviranje. Trećima se, pak, izlaz čini prelazak u iznajmljivače. – Da sad počinjem, ne bih bio mali hotelijer, nego iznajmljivač. To je upola profitabilnije, ali i neusporedivo manji angažman. U apartman može jeftini namještaj, pločice, dovoljni su velika soba i balkon. Dobar hotel mora imati kvalitetu u svemu, a moj i deset zaposlenih i kad nema gostiju. Da iznajmljujem apartmane, bila bi mi dovoljna jedna osoba za čišćenje – kaže vlasnik hotela s četiri zvjezdice u Dalmaciji. – Razočaran sam, u turizmu smo obiteljski od 60-ih godina, imali smo pansion i činilo mi se da ima smisla kad su turistički čelnici govorili da su boutique hoteli budućnost. Dignuli smo kredit, povećali kapacitet 30%, ali nismo u tih 15 godina zaradili dovoljno ni da ga danas bez kredita adaptiramo. Država bi nas morala rasteretiti. Ovako mali hotelijeri moraju razmišljati kupiti smrznutu argentinsku kokoš ili za svoje goste ipak uzeti nešto bolje. – Većina je malih hotela u teškom položaju zbog visokih troškova poslovanja i sezonalnosti, izvan ljetnih mjeseci samo gomilaju gubitke – upozorava čelnik Udruge obiteljskih malih hotela Šime Klarić. Od ministra turizma zahtijeva se da u nacionalnoj promociji nađe mjesta i za male hotele, da im se troškovi poslovanja snize bar izvan glavne sezone, da se u špici omogući i da članovi obitelji priskoče u poslu. Mali hotelijeri traže da se turoperatore putem udruženog oglašavanja obveže na suradnju s njima, a htjeli bi i da su zastupljeniji u lokalnim turističkim vijećima. Ministar je obećao pomoći.
Traže da im se omogući da im bar u špici članovi obitelji priskoče u poslu