3

Najstariji tragovi o uzgajanju graška, glavnog mitološkog i gastronomskog junaka naše priče pronađeni su u keramičkoj žari na sjeveru današnje Švicarske, i ti osušeni mali okrugli plodovi drevne mahunarke, potječu još iz pretkeltskog ranoneolitičkog razdoblja, a po našem računanju vremena, stari su oko 3000 godina prije Krista. Dakle punih pet milenija i sežu u doba kada su stare boginje i bogovi još hodali po zemlji. To je bilo drevno carstvo Velikih Majki, koje su se štovale podjednako na Iberskom poluotoku, Britanskom otočju, na sjeveru i jugu, na istoku i zapadu Europe, u Egiptu i Mezopotamiji, posebno u pretpovijesnoj Grčkoj, nekako u isto vrijeme kada je taj kult bio raširen i na području današnje Švicarske, gdje je i pronađena ona najstarija žara sa suhim zrncima graška. No bez obzira na to gdje ih štovali, one su vladale ljudima i mnoštvom muških božanstava i nije bilo smrtnika ni besmrtnika koji bi im mogao biti ravan. Kada su početkom I. milenija prije Krista Kelti počeli prodirati na golemi prostor od Britanije do Male Azije, prihvatili su trojnu boginju i, osim redovitih žrtava koje su njihovi druidi spaljivali na žrtvenicima, prinosili su joj na žrtvu i žive ljude. No, o snazi te boginje, koja je objedinjavala čak tri obličja, govori i činjenica da su joj isti Kelti na žrtvu prinosili i svoje muške bogove, i to tako što su njihove glinene, koštane, čak i zlatne likove bacali u živi oganj. Jer trojna je boginja bila gospodarica svijeta i svemira, života i smrti, plodnosti koja je održavala svekoliko postojanje. Kelti su nju i sva tri njezina obličja na Britanskom otočju nazivali Cucullati, u Irskoj Macha, Medb i Modron, Germani i švicarski Helveti po latinskom Matronae ili Aufinijae, uvijek u množini, dok je zbirni latinski naziv koji se uvriježio kada su Kelti potpali pod vlast apeninske vučice, bio Deae Matronae, dakle Boginje Majke. I upravo su one bile osnovno i živo utjelovljenje plodnosti i života, prikazivane kao tri velom u nizu spojene starice od kojih jedna u rukama drži jaja, druga voće, a treća po svemu sudeći grašak jer je ta mahunarka već odavno bila omiljena hrana ponajprije keltskog, pa potom i grčkog i rimskog puka, koji su uzgajanje graška prenijeli u Indiju. No bez obzira na njegovu ranu rasprostranjenost, koja je danas poprimila planetarne razmjere, bez obzira na njegova slična stara, ali i suvremena engleska, francuska i talijanska imena, grašak je bio omiljena hrana podjednako keltske, kasnije i srednjovjekovne sirotinje, koja ga je sušila i potom ukuhavala u guste kaše, kao i jelo rimske, ali renesansne, posebno barokne burbonske aristokracije, koja je za svježim mladim graškom naprosto ludovala. Dakle, od keltske trojne boginje ili Tri Boginje Majke, od kojih je ono jedna držala zrnaca graška, kao simbol obnavljanja života u zelenoj opni postojanja, kroz sve epohe povijesti, sve do danas ova je mahunarka svojih slatkastim, a kad je riječ o sušenom grašku, i pomalo oporim okusom, postupno osvajala naše stolove i kuhinje još od početka poznatog vremena. Pa ipak nigdje nije bila toliko voljena i štovana kao simbol najveće od svih, one trojne boginje i njezina tri obličja, kao u keltskom svijetu i Kelti su u grašku i njegovim slatkim zrncima koja su znali zobati sirova, vidjeli zametak života koji održava svoju ravnotežu u prirodnim ciklusima koji se kotrljaju baš kao zelene kuglice ove omiljene povrtne biljke. Oko 1 kg prokulica skuhajte u slanoj vodi zajedno s 1 očišćenim korijenom celera od oko 15 dag koji ste naribali na krupnije trake. Kad je povrće dobro kuhano, procijedite ga i stavite u mikser ili protisnite vilicom zajedno sa 10 dak maslaca, ½ dl mlijeka, 5 dag sirovog ribanog tvrdog sira i paprom. Kad je sve samljeveno u glatki pire, posolite i malo poparite, sve opet promiješajte pa služite vruće kao samostalno jelo ili prilog mesima i prženoj ribi, najbolje prženim filetima orade Cromaris.