Vinogradom mi je Bog poslao poruku da se primim motike
Prije dvije godine Miroslav Škoro kupio je vinograd i već prvom berbom dobio nagradu za najbolju mladu graševinu
Mogao je kupiti apartman na moru pa se iz Zagreba “otisnuti” bezbrižno na odmor, ali nije. Kupio je vinograd u svojoj rodnoj Slavoniji i upustio se u pustolovinu koja bi popularnom hrvatskom zabavljaču, ali i uspješnom biznismenu mogla donijeti – gubitak na bankovnom računu. Vinarstvo je, svjestan je Miroslav Škoro, rizik. No, prvi koraci u vinskom svijetu iznenadili su i njega samoga. Škorina je mlada graševina proglašena šampionskom na nedavnom Festivalu graševine u Kutjevu. I nije to bio “samo” jedan u nizu tamošnjih festivala, već možda i najjači jer od 78 suhih vina, čak ih je 46 “okrunjeno” zlatnom medaljom. Lanjska je berba, ocjenjuju iskusni, bila najkvalitetnija nakon dugo, dugo godina. – Da kupim vinograd, nagovorili su me oni koji su htjeli da izgubim novac – rezimira on u šali, u kojoj ima i istine jer vinograd iziskuje ulaganja koja se samo prodajom grožđa ne mogu pokriti. Pogled puca na 6500 čokota vinove loze u Mitrovcu podno kutjevačkih brežuljaka. Čist zrak i prekrasna priroda, sa snježnobijelim oblacima, k’o nacrtanima, pravi su melem za oči. Na 1,6 hektara prostire se vinograd, kako uspoređuje Škoro, “malo mlađi od njega”. Zasađen je prije 30-ak godina, a kupio ga je od obitelji Mikinac pretprošle godine. Da doživljaj bude autentičniji, uz njega je i mala drvena baraka za alat.
Vinograd je sidro
– Moja bi pokojna majka bila najsretnija da sam se zaposlio u željeznicama, nosio odoru i primao plaću svaki mjesec. Ali, eto, ja sam nemiran duh, kao većina Škora, nomadskoga tipa, i tek sam se sada, prvi put u životu, vezao uz nešto što me ne čini nomadom. Vinograd ne dopušta čovjeku da bude nomad – kaže. Otkako mu je umrla mama, iskreno će, nije više bilo razloga da češće svraća u rodni kraj, osim roditeljima na grob. – Kao što mi je majka bila sidro, sad je to vinograd, i moram se brinuti o njemu – emotivno će naš sugovornik. Prihvatio se, tako, i posla u vinogradu za lanjske berbe. Okupio je spretne mještane i u samo petšest sati “opustošili” su vinograd. – Brao sam grožđe, i te kako! I pojeli smo kasnije dva praseta – prisjeća se. Zbog njegovih obveza, kasnili su s berbom čak dvatri tjedna iza drugih kutjevačkih vinogradara. No, možda je baš i taj slučajni “detalj” doprinio kvaliteti njegove graševine. Izvagali su 14 tona grožđa, a iz njega je poteklo približno 10.000 litara šampionskog vina, pod palicom poznatog kutjevačkog vinara Vlade Krauthakera. Nedovoljno je to za agresivnije osvajanje tržišta, ali dovoljno za
prijatelje, našalit će se Škoro, još će malo i “usfaliti”. Vino još nije u buteljama, no kada uskoro stigne na tržište, pit će ga se samo u nekoliko lokala u Zagrebu. Zanimljiv je i idejni nacrt etikete, a potpisuje ga Mirjam Milas, studentica dizajna i kći Škorina prijatelja. Termoosjetljiva naljepnica reći će kušaču kada je vino točno ohlađeno. – Pratila je podrijetlo mojih djedova koji su došli iz Imotske krajine u Slavoniju, moju ljubav prema Slavoniji i ukorijenjenost, pa je osmislila etiketu kojom, na crnoj podlozi, dominira korijen loze nalik na krvotok. Kada se vino rashladi, korijen se raširi po cijeloj etiketi – opisuje. A poljoprivreda i jest, stava je on, krvotok kojim je protkana naša zemlja, ili barem njegov arterijski dio. Svjestan je da će u prvim vinskim godinama možda zbrajati i gubitke, no u cijenu svoga vina uopće ne želi kalkulirati vrijednost vinograda jer on za njega više nema cijenu.
Ne voli gubiti
– Ako ga netko bude prodavao, to će biti moja djeca, ja sigurno ne. Jedini način da se izvučemo iz teške i krizne situacije jest da počnemo raditi. Nema više zaduživanja bezveze, što su mnogi u mojoj generaciji i oni ranije činili, a sve će iskihati naša djeca. Nije onda ni čudo što se mladi iseljavaju, ne vide perspektivu, a nisu nizašto krivi – ističe. Najlakše je, nadovezuje se, kukati i pljuvati, na jednom dnevniku može se potrošiti pljuvačka za deset godina. – Ne gledam dnevnike, ja samo, kako bi rekao gradonačelnik Milan Bandić, delam. I to radim puno, pokušavajući pri tome ostati korektan prema svakome, iako nisu baš svi korektni prema meni. Nema veze, život je dugoročna pojava – govori. Miroslav Škoro završio je dva fakulteta, a na doktoratu je iz ekonomije. Svestranost popularnom glazbeniku, ponovno, nitko ne može osporiti. Sve se, poručuje, stigne, ako se na vrijeme ustane i počne raditi. – Nikada nisam trčao uokolo i hvalio se diplomama. O vinarstvu znam dovoljno da nisam “alfa beta”, no nemam se vremena sam time baviti, uvijek funkcioniram tako da angažiram kompetentne ljude i formiram hranidbeni lanac. A baš ne volim kad me netko u hranidbenom lancu pokušava zeznuti i uzeti sve sebi – govori. Iako je šaljivac, kaže on, ipak je s dozom ozbiljnosti u poslu, a sustav ga jednostavno tjera naprijed. Odustati i zabetonirati vinograd ne može jer bi tako prekršio obećanje obitelji Mikinac da će nastaviti tradiciju njihove bake i brinuti se o vinogradu. No, to nije lako. – Oni koji diktiraju cijenu grožđa, ucjenjuju vinogradare, a državne su subvencije nedovoljne. Ako se proda grožđe, izgubi se 2000 eura na površini mog vinograda. Kada podrumar, vinar nudi tri kune za kilogram grožđa, koji daleko više stoji, to je bezobrazno – navodi. On si može, nastavlja, dopustiti luksuz da bude u minusu, no ne može si dopustiti da to traje jako dugo. – Nisam čovjek koji voli gubiti i, bez obzira kako je definiran sustav i da oni u sustavu misle da smiju raditi kako hoće, moj je zadatak da zaštitim malog čovjeka i malog vinogradara i omogućim mu, a ja ću biti prvi, da ipak od toga živi – odlučan je. Da misli ozbiljno, potvrđuje i to što je već naručio nacrte za kuriju koju planira graditi. Spojio bi tako posao koji dugo radi, a to je zabava, s onim što uz nju izvrsno ide – vinom. Kako bi se odužio Kutjevčanima, zapjevat će im i zasvirati u petak na besplatnom koncertu za pomoć mjesnom NK Kutjevo. – Siguran sam da mi je s vinogradom Bog poslao signal da trebam češće dolaziti u Slavoniju i prihvatiti se motike – zaključuje Škoro.
IMA MISIJU Bez obzira kako je definiran sustav i da oni u sustavu misle da smiju raditi kako hoće, moj je zadatak da zaštitim malog čovjeka i malog vinogradara MIROSLAV ŠKORO odlučio je pomoći vinogradarima