Bio sam ponosan kad sam u Yad Vashemu vidio Lustigova Oscara
Na poziv izraelskoga premijera Benjamina Netanyahua, 29. i 30. svibnja boravio sam u službenom posjetu Izraelu. Po mnogo čemu je ovaj posjet poseban – ovo je moj prvi službeni izvaneuropski posjet, ali i prvi posjet jednog hrvatskoga ministra vanjskih i eu- ropskih poslova Izraelu otkad smo stekli punopravno članstvo u Europskoj uniji. A, eto, valja istaknuti i kako se zadnji ministarski posjet Izraelu dogodio prije nešto više od četiri godine. Hrvatska i Izrael imaju dobre, prijateljske odnose, ali godinu dana uoči 20. obljetnice uspostave diplomatskih odnosa, došao je trenutak za novi iskorak, kojim našim odnosima želimo dati konkretniju i sadržajniju dimenziju. Poveznica je puno – od zajedničke baštine i vrednota, koje nevidljivim sponama spajaju dvije države, odnosno sjevernu i istočnu obalu Sredozemlja, pa do suvremenih izazova koje suradnju čine goto- vo neminovnom. Danas je Bliski istok Europi bliži nego ikada – val izbjeglica koji s Bliskog istoka stiže u Europu stvorio je novi okvir suradnje. Hrvatska razumije izraelsku osjetljivost kad je sigurnost u pitanju – i mi smo se za svoju slobodu izborili i znamo da je ne smijemo nikada uzeti zdravo za gotovo. Ta lekcija iz prošlosti, o našem Domovinskome ratu, zasigurno je jedan od najčvršćih temelja hrvatske budućnosti. Svi narodi moraju učiti na lekcijama iz prošlosti – samo se na taj način stvara neuništivo korijenje budućnosti cjelokupnog čovječanstva. Za Hrvatsku u Izraelu gotovo svi znaju: Hrvatska im je jedna od omiljenijih turističkih destinacija, a isto tako, hrvatski sportaši i u Izraelu našoj domovini jamče prepoznatljivost. U Izraelu svi znaju za Dubrovnik, te da se u tom našem jadranskome biseru nalazi i druga najstarija sinagoga u Europi.
Nedjelja, 29. svibnja 2016.
Vremenski kratak, ali sadržajno vrlo intenzivan, boravak u Izraelu započeo sam intervjuom za međunarodnu TV postaju i24News. Novinarku su zanimale teme poput migrantske krize, porasta desnice u Europi, budućnosti EU, antisemitizma i statusa Židova u Hrvat- skoj te općenito hrvatsko-izraelski odnosi. Uslijedila je radna večera s vrlo zanimljivim izraelskim domaćinom. Riječ je o generalu u miru Amosu Yadlinu, danas direktoru vrlo uglednoga izraelskoga think-tanka INSS, čovjeku vrlo impresivne vojne karijere – koji je kao pilot sudjelovao u brojnim izraelskim vojnim operacijama, među ostalim, i onoj u kojoj je uništen nuklearni reaktor u Iraku. Naš je razgovor bio vrlo sadržajan, g. Yadlin govorio je o strateškim izazovima Izraela u 21. stoljeću, što je tema redovitih godišnjih konferencija njegova think-tanka u Izraelu. Rekao mi je kako će sljedeće godine biti jubilarna, 10. me-
đunarodna Konferencija INSS-a o sigurnosnim izazovima.
Ponedjeljak, 30. svibnja
Dan započinjem intervjuom za ugledne dnevne novine The Jerusalem Post. Novinarka o Hrvatskoj puno zna, shvatio sam to po prvim pitanjima. Zanimalo ju je ima li u Hrvatskoj antisemitizma, BDS pokreta, zanimala ju je Hrvatska kao članica u Europskoj uniji, a posebno detaljno htjela je razgovarati o hrvatsko-izraelskim bilateralnim odnosima. Dan kasnije, intervju je objavljen na naslovnici tih vrlo čitanih i utjecajnih izraelskih novina. Uslijedio je radni doručak, u organizaciji Izraelskog vijeća za međunarodne odnose i Svjetskog židovskog kongresa, na kojem sam u izlaganju govorio o Hrvatskoj, o temeljima naše moderne države te o hrvatsko-izraelskim bilateralnim odnosima. Dvorana je bila potpuno ispunjena uglednim gostima iz izraelskog političkog, povijesno-stručnog, medijskog života, zatim predstavnicima diplomatske zajednice u Izraelu te istaknutim hrvatskim državljanima u Izraelu. Moje izlaganje otvorilo je živu raspravu, mnogi su htjeli reći, pitati i čuti riječ više. To je jako dobro jer sam i sam u svojemu izlaganju pozvao na dijalog dvaju društava o svemu, pa i o najtežim temama iz prošlosti. Odmah nakon toga, potpisan je Program kulturne i obrazovne suradnje između Vlade RH i Izraela, na stručnoj razini dvaju ministarstava vanjskih poslova te je uslijedio moj sastanak s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom, koji je bio vrlo pozitivan i prijateljski. Najdulje smo razgovarali o našim bilateralnim odnosima, a posebno o novim mogućnostima jačanja gospodarske suradnje – u području poljoprivrede, visoke tehnologije, navodnjavanja i kibernetičke sigurnosti. Bilo mi je važno istaknuti kako Hrvatska ima razumijevanja za izraelsku osjetljivost kad je sigurnost u pitanju, polazeći od naših vlastitih iskustava, kako bismo danas mogli živjeti u miru i stabilnosti. Na radnom ručku s Tzipi Livni, danas zastupnicom oporbe u Knessetu, a nekad ministricom vanjskih poslova, ministricom pravosuđa i izraelskom glavnom pregovaračicom u mirovnome procesu, razmijenio sam mišljenja o izazovima modernoga doba s kojima se suočavaju naše države i društva, kao i Europa i Bliski istok, zatim o našim bilateralnim odnosima i mogućnostima jačanja suradnje. Gospođa Livni dobro poznaje Hrvatsku i oduševljena je njezinim prirodnim ljepotama, rado ju posjećuje, a zna puno i o našoj politici. Kaže da vidi pozitivne promjene u Hrvatskoj te pozdravlja moju najavu angažmana oko sadržajnog jačanja naših bilateralnih odnosa. Nastavljamo posjetom Memorijalnom centru za proučavanje holokausta Yad Vashem. Uz pratnju Yossija Gevira, direktora za vanjske poslove Centra, obišao sam cijeli muzej sa suradnicima. Čuli smo potresne priče o patnji svih žrtava holokausta, ali smo i osvjedočili pobjedi svih preživjelih, a posebno onih pravednika među narodima koji su spasili brojne živote, a među kojima je i 113 Hrvata. Bio sam ponosan kad sam tamo ugledao i nagradu Oscar Branka Lustiga koju je osvojio za film Schindlerova lista te ga darovao Memorijalnom centru. Potom sam položio vijenac i rasplamsao vječni plamen u Dvorani sjećanja te sam se, nakon izlaska iz Dječjeg muzeja posvećenog sjećanju na 1,5 milijun ubijene djece tijekom holokausta, upisao u Knjigu posjetitelja. Duboko me se dojmio Yad Vashem, pridružio sam se porukama u ime čovječnosti – „Nikad više“. Svoj posjet završavam obilaskom Staroga grada u Jeruzalemu. Krećemo od Getsemanskoga vrta, mjesta od posebnog značenja za kršćanstvo, a za Hrvatsku dodatno – u vrtu, naime, stoji ploča s napisom na tri jezika, među njima i na hrvatskom, o tri Hrvata iz Bosne koji su vrt darovali franjevcima. „Pavao, Antun i Jakov – kršćani iz Sarajeva, vitezovi svetoga Groba jeruzalemskog, godine Gospodnje 1681. kupiše Getsemanski vrt i darovaše ga franjevcima“, piše na ploči. Nastavljamo u bazilici Svetoga Groba Isusova, gdje se susrećem s našim franjevcem Božom Sarafom – jednim od trojice franjevaca koji obavljaju službu u toj crkvi, od ukupno osam hrvatskih franjevaca u Izraelu. Jako me se dojmio naš franjevac, rodom iz Jajca, koji mi je ispričao svoj životni put koji ga je doveo do Svete zemlje. Vrlo inspirirano govorio mi je o tom najsvetijem mjestu za sve nas kršćane. Obišli smo mjesto zadnjeg pomazanja, Golgotu, sam Kristov grob, a na kraju sam zapalio svijeće i u tihoj molitvi odaslao nekoliko svojih osobnih poruka. Šetnjom kroz Židovsku četvrt odlazimo do Zida plača, gdje završavamo posjet Starome gradu, a vrlo brzo nakon toga i Izraelu. Iz Izraela sam otišao s nekom posebnom energijom, mirom u duši – ipak je to Sveta zemlja, ali i s pogledom u budućnost sadržajnijih odnosa Hrvatske i Izraela, temeljenih na našim dobrim, prijateljskim odnosima.
U bazilici Svetoga Groba Isusova susreo sam našeg franjevca Božu Sarafa, jednog od trojice franjevaca koji obavljaju službu u toj crkvi