Ključna je utakmica s Turskom. Bez pobjede nećemo proći dalje
Brozović bi trebao biti naš ključ – dati slobodu Luki i Rakitiću
Nedostaje nam malo timske snage, pojedinačna klasa nije upitna. Nadam se da to Ante Čačić dobro zna i da je pronašao rješenje
Nakon uživanja u obiteljskom okruženju, bivši vatreni i bivši izbornik Hrvatske Igor Štimac pratit će Euro i svoja zapažanja prenijeti čitateljima Večernjeg lista. Njegovi se planovi znaju, ide dalje. Izabrao je trenerski posao, ali ne vidi se u Hrvatskoj ligi. – U Hrvatskoj se ne vidim, barem ne u ovakvim okolnostima i uvjetima. Znate da mi nije strano ništa raditi, uvijek me veseli sve vezano za nogomet, ali idem tamo gdje ima ljudskosti i nekakvih uvjeta za rad. Budi li Euro u Francuskoj Štimcu neka sjećanja, prisjeti li se “vatrenih” dana? – Ma, baš me i ne bude neka sjećanja na 98’. Ne znam zašto, ali nema nekih emocija u meni. Valjda zbog svih tih događanja u vezi s hrvatskim nogometom, izostanak tolerancije, negativnost koja se vuče uza sve što je vezano uz sport, ignoriranje politike spram problema koji prate sport... U Hrvatskoj se sve svelo, ne samo u sportu, na “daj mi, dat ću ti”. Ovo je i njegova reprezentacija. Osim Pjace i Brozovića svi ovi igrači bili su i njegovi udarni reprezentativci.
Pjacu sam najavio
– Ma, i Pjacu sam tada glasno najavio kao potentnog reprezentativca. Brozović mi je bio u mislima, ali nisam ga ozbiljno uzeo u razmatranje zbog nekih problema u kojima je bio u to vrijeme. Rijetko koja reprezentacija ima tako kvalitetne igrače poput nas. – I drugi imaju kvalitetne igrače, nije da samo mi igramo nogomet. Nama nedostaje timske snage da se dignemo na razinu više. Nadam se da će Čačić uspjeti u tome. Vidi se na Štimcu da ga muči što nije dobio priliku voditi Hrvatsku na velikom natjecanju. Žali li što je ponudio ostavku? – Ne žalim... Nisam takav tip, ne žalim ni za jednom odlukom. Tada mi je dosadilo biti okružen lažnom podrškom i licemjerjem. Ali, nitko mi ne može oduzeti to da sam eliminirao Srbiju, prvi je pobijedio i da sam ostvario ono što se od mene tražilo, ali nije mi pružena prilika da to potvrdim. U njegovo vrijeme Hrvatska je na Fifinu rankingu bila četvrta, sada je na 27. mjestu. – Mnogi danas imaju amneziju kad spominju moj rad, zaborav- ljaju, što da radim... To četvrto mjesto najuspješnija je pozicija Hrvatske nakon Ćire Blaževića i onih dana kada je Hrvatska bila treća. Premda je to nezahvalno, razglabali smo o njegovoj generaciji iz 98’ i ovoj sada. Usporedbe su neminovne. – Nedostaje nam konstanta u stabilnosti zadnje linije. Kuburimo s tim, i ja sam dvije godine tražio rješavanje lijevog beka. U moje vrijeme Strinić je vukao ozljedu pa nije mogao dati sve od sebe. I Slaven Bilić tražio je kombinacije na lijevom beku, stavljao i Ćorluku, Pokrivača, Pranjića... Naša generacija imala je puno stabilniju zadnju liniju. A ispred smo imali odgovornog Bobana, koji je prenio igru iz Milana u reprezentaciju, a kreativci Asanović i Prosinečki mogli su se koncentrirati na rad u prednjem redu.
Turska određuje cijeli Euro
Kako onda posložiti vezni red Hrvatske na Euru ‘16.? – Evo vam Real. Zidane je ubacio Casemira ispred stopera i oslobađanje Kroosa i Modrića, koji više nisu morali juriti, već su se mogli posvetiti i igri prema naprijed. To je bio ključ Realova uspjeha. Kod nas bi Casemiro mogao biti Brozović, koji će čuvati leđa Modriću i Rakitiću, pa da oni mogu djelovati u onome u čemu su najjači, u razigravanju, asistencijama i distribuciji lopti. To je moje mišljenje, pitanje je kako Čačić razmišlja. A je li se stabilnost zadnje linije možda mogla riješiti Lovrenom? Dojam je da ga se izbornik olako riješio. Da je Štimac izbornik... – Apsolutno bih ga vodio. Nije Lovren ispravno postupio, nitko ne smije ništa uvjetovati kad je reprezentacija u pitanju. Ali, ta njegova reakcija posljedica je nečeg što je isprovocirano, to se moglo spriječiti. Lovren je prevrijedan igrač za Hrvatsku da bismo bili uskraćeni za njegovu kvalitetu. Ako vrijedi Kloppu, koji mu je dao lidersku rolu, onda bi trebao vrijediti i Hrvatskoj. Lovren je jedan od rijetkih svjetskih stopera koji može ostati na centru i ulijevati sigurnost. A neću ni govoriti kako se nadopunjuju on i Ćorluka, to su dva stopera koja imaju sve. Štimac smatra će ključna utakmica biti ona u Parizu protiv Turske. – Sve će pokazati utakmica s Turskom. Pobjeda otvara vrata raja, neodlučeno će nas sputavati i ostaviti s malim izgledima za prolazak dalje. U toj utakmici u Parizu moramo pokazati svu svoju snagu. Za kraj je odaslao poruku. – Moramo svi biti podrška Čačiću. Pustimo ga da radi, izabrao je svoj put. Evo vam primjer Halilovića, ja bih ga vodio, ali Čačić ga ne vodi. To je njegova odluka i treba je poštovati.
Cijelo stanje u našem nogometu ugasilo mi je emociju. Ali Hrvatska mora imati jaku potporu Vidim problem u zadnjem redu, nekada smo tu bili najjači i to me zabrinjava