Velike religije i kontracepcija
Turski predsjednik Erdoğan rekao je da nijedan musliman ne smije prihvatiti kontracepciju – zašto je u 21. stoljeću kontracepcija još bauk ne samo za islam
Protestantska crkva smatra da ‘dobro planiranje obitelji također i s kontracepcijom za evangelike doprinosi dobrome bračnom životu’
Zašto je u 21. stoljeću kontracepcija još bauk, ne samo za islam nego i za druge religije, nameće se pitanje nakon prošlotjedne izjave turskog predsjednika Erdoğana da nijedna muslimanska obitelj ne može prihvatiti kontracepciju. Dok je Protestantska crkva prije 65 godina prihvatila kontracepciju, a dopuštena je i kod hinduista, kršćanstvo ne gleda na nju dobrohotno.
Odlučivali su muškarci
Kad je riječ o pobačaju, velike su religije jedinstvenije u stavu da nije dopustiv, no razlikuju se u tumačenjima kada fetus postaje ljudsko biće. Povijesno gledano, govori sociolog religije, prof. dr. Ivan Markešić, neželjena trudnoća uvijek je bila pod kontrolom muškaraca. – Odluku o trudnoći žene, o broju rođene djece i prekidu neželjene trudnoće donosili su uvijek muškarci. Podršku su imali u nositeljima religijske moć, koji su, opet, bili muškarci. Kako je u tim društvima žena bila drugorazredno biće čija je zadaća bila služiti muškarcima i rađati im ponajprije muško potomstvo, ne začuđuje da je bilo puno ilegalnih prekida trudnoće, a time i velikog postotka smrtnosti žena – ističe prof. Markešić. Katolička crkva zabranjuje kontracepciju, no papa Benedikt XVI. omekšao je stav Crkve prema njoj, ali samo kad je riječ o smanjivanju rizika od zaraze HIV-
U islamu je pobačaj dopušten do 120. dana, ali samo ako majka jako pati u trudnoći
om. Paradoks je da protestantske zemlje u kojima se na kontracepciju odavno ne gleda kao na grijeh imaju više djece nego katoličke. U pravoslavnim su crkvama pak u novije vrijeme, govori prof. Markešić, neki teolozi zagovornici kontracepcije, ali samo u braku, no ne prihvaćaju “pilulu za dan poslije”. – Protestantske crkve još su na sinodama 1951. i 1958. dopustile korištenje kontracepcije. Protestantska crkva smatra da „dobro planiranje obitelji također i s kontracepcijom za evangelike doprinosi dobrome bračnom životu“. Judaizam dopušta kontracepciju ako je trudnoća rizik za majku ili za rađanje sljedeće djece. Kontra- cepcija je dopuštena u islamu uz privolu i muža i žene ako ne štetiti zdravlju ni jednog od roditelja i ako se koristi samo u određenom razdoblju. Kad je riječ o pobačaju, ni religije nisu jedinstvene kad počinje život. Za Katoličku crkvu život počinje začećem i nerođeno dijete je Božje stvorenje pa nema razlike između djeteta prije i poslije rođenja. Fetus je čovjek u majčinoj utrobi i pobačaj je ubojstvo za Katoličku crkvu. U judaizmu je, pak, pobačaj dopušten do 40. dana nakon začeća. U Talmudu se embrij u majčinu tijelu do 40. dana nakon začeća smatra “čistom vodom”, jer mu tek tada Bog udahnjuje dušu. Nakon 40. dana plod je “potencijalna osoba” koju treba štiti, tumači Markešić, ali dodajući da neki rabini smatraju da embrij sve do rođenja, kada dobiva puni status ljudske osobe, nije samostalno biće, nego dio majke. Danas je, kaže, u Izraelu pobačaj, iako postoje komisije za odobravanje pobačaja, u “nadležnosti žene”. U slučaju izvanbračne trudnoće, pobačaj se dopušta odmah.
Tri faze po Kuranu
Prema Kuranu, postoje tri faze razvoja djeteta u majčinu tijelu. Fetus do 42. dana nakon začeća nema dušu, no, usprkos tome pobačaj je zabranjen, osim ako život majke nije ugrožen. O trudnoći u drugoj fazi između 42. i 120. dana nakon začeća postoje različita mišljenja pa neki neki teolozi drže da je pobačaj dopušten samo ako liječnik musliman potvrdi da majka teško pati zbog trudnoće. Drugi pak drže da je ova faza ista kao i prva. Nakon 120 dana trudnoće u islamu se smatra da anđeo fetusu udahnjuje dušu i pobačaj u toj fazi nije dopušten, osim ako bi majka umrla na porođaju.